Marketing
U Sarajevu smo
Imali smo ispunjene dane između ostalog u Cisti Velikoj, Starom Gradu i Velom Grablju na Hvaru, dosta se fotkalo, al ni nije bilo vremena niti obećanog interneta u apartmanu (gazdarica je nudila da se ulogiramo u dvorištu do njenog stana, ja sam previše komotan za to), tako da nije bilo postova, ali će valjda uslijediti, jer su dani bili nabijeni doživljajima.
U Bosnu sinoć ulazim prvi put nakon skoro tri i pol desetljeća, na granici skoro da se ništa nije promijenilo. Uveli su automate za vece, drugarica i Matija koji putuje s nama zdvajaju, shvaćajući da nemaju sitnih marki, žena kaže, ma čekajte, pritisnut ću vam ja dugme pa uđite, i bi tako, prvidojam simpatičan. Na pumpi između dviju graničnih kućica izlazimo tankati, dojuri tip, čekajte, ja ću Vam napuniti, ako ne uradim, dodaje brbljajući, odmah ide otkaz. Bosanski granični prelaz, ide sporo, tip traži sve i svašta i šok, nemamo kod sebe zelenu kartu, jbg nitko nigdje već par desetljeća nije tražio, nedavno obavili registraciju, drugarica nije spremila u auto, 20 eura i dosta čekanja jer se ne javlja na telefon onaj koji treba izdati dokument, da sam bio sam ja bih se vratio i ne bih pokušavao ponovo ući u Bosnu.
U Sarajevo stižemo dosta kasno no relativno brzo se pojavljuje prijatelj od gazde s ključevima, meni sumnjivo to obećano parkiranje u dvorištu, tu su neke garaže, no tip je odmah uzeo lovu, plaćanje unaprijed. Samo da ne bude pauka, u dvorištu mislim, ne u stanu, ne vjerujem ja Bosancima i filozofiji snađi se druže, s tim da nemamo nekog izbora.
Liježem kasno, ustajem rano, svi spavaju, pseće potrebe, jučer cijeli dan u pokretu, nije ništa obavio, srećom jutros je bio brz i ekspeditivan i sam tražio bez suvišne šetnje povratak u apartman i sad i on spava poput bebice. Ja sam se onda sam uputio u potragu za mlijekom i vodom u susjedstvu na Bistriku. Odmah nalazim supermarket, saznajem da će svježe mlijeko doći tijekom dana, stiže naime ponedjeljkom, srijedom i petkom, a za vodu mi nema za zamijeniti novčanicu od sto maraka, eure ne primaju.
Odlučim malo istražiti kraj dok ekipa spava, dobili smo naime samo jedan ključ pa će i to biti problem. Prepoznajem Principov most koji se sad drukčije zove, latinska ćuprija, zadovoljan što znam gdje sam, pravim krug vidjeti da li se snalazim u gradu mog studiranja, sve funkcionira, jedino su hoteli poput Evrope preuređeni i užasno izgledaju, to dam sinoć vidio i iz auto, sve novosagrađeno i raskošno, a ulice pune prosjakinja, te parkovi avlijanera, pasa lutalica, kako sam jutros primjetio, morat ću paziti na svog najboljeg druga.
U jednom malom marketu uspjevam dobiti kruh i mlijeko, jedna mlada simpatična trgovkinja s maramom na glavi trči mi okolo razmijeniti famoznih 100 marki za račun 1,85 koliko su mlijeko i voda od 1,5 litre, zahvaljujem joj se, kaže. šta ćemo, pa morate imati mlijeka, znam da tu neću kupovati alkohol, ne valja kvariti dojam.
Post je objavljen 26.04.2019. u 09:27 sati.