Pada crni snijeg
Krila anđela djetinjstva
Izguljena od masnih uglova Gradova
U Snovima noći iznova izraslim
Jutrom mjenjamo za podočnjake
zima je. Pada crni snijeg
Novi naraštaji mladih
nevidljivih đavola
Pogađaju crnim grudama
Naše posebnosti,
Mi se savijamo
Nepotrebno u gomile običnosti
Zima je prošla. Još uvijek padaju
mračne pahulje zlobe
Papirnu djecu pjesama vežemo o
Tračnice pruga za Nove Nikamo
Slušajući njihov vrisak pod
Vlakovima stereotipa
Prelako ih se odričemo
a crnja od Afrike
bjesni urokljiva mećava grakanja
Sred beskraja leda
Gasimo Andersenovu posljednju žigicu
Nekada sretno nošenu poput
Zapaljenog srca Ikona Svetaca
u skromnim svetim sobama
naših baka i djedova
umrlih čistim starostima...
Odlazimo ,a da od desete nismo razmislili
o ljepoti leptira ,o radosti neimanja u igri
i ljupkom poljubcu bića
jedino pogledamo u nebo obuzeti zemljom i strepnjom
strava
crni nanosi gutaju zanose ljeta
Post je objavljen 25.04.2019. u 13:53 sati.