Mjesto radnje ove knjige je jedan grad u Africi, u Mozambiku pretpostavljam, a odvija se u današnja vremena XXI stoljeća. Tema je sukob modernog i tradicionalnog načina življenja obitelji. Tradicionalno, muževima je dopuštena poligamija, ali na način da je samo prva žena legalna, dok su sve ostale nelegalne, polu-sakrivene i bez ikakvih prava (npr na nasljedstvo). S druge strane, žene su sve osvještenije, ne pristaju na takav način života odnosno pristaju, ali da se odvija po njihovim uvjetima. Naravno, za to je potrebna neovisnost, ekonomska prije svega.
Rami, prva supruga, pokreće jednu takvu promjenu u svom životu i životu svojih suparnica. Kojih ima 4 i koje sve zajedno imaju preko 15 djece.
Vrlo zanimljiva priča, izuzetno lijepo napisana.
Citati:
„Upravo sam naučila životnu lekciju. Priča o samo jednoj ljubavi, besmrtnoj? Izmišljotina! Poezija. Ljubav se oslobađa iz grudi i izgubljeno juri poput kamena koji se kotrlja niz klanac. Voljeti jedanput u životu? Gluposti. Samo žene, vječne budale, mogu na to nasjesti. Muškarci vole svaki dan. Svakog dana odlaze u potragu za novim strastima, novim osjećajima, dok mi vječno čekamo već dotrajalu ljubav. Svi su muškarci poligamni. Muškarac je ljudska vrsta s više srca, po jednim za svaku ženu.“
„Svi govore o čuvanju. Uvijek čuvaj. Čuvaj i brani. Brani se. Čuvaj loptu u igri i slijedi put. Čuvaj život. Čuvaj mrvice ljubavi. Čuvaj ružu i ružino trnje dok ruke ne prokrvare od bola. Kako bi bilo dobro čuvati ljubav u šaci. Ali ljubav je šaka puna vode, koja bježi niz ruku. Jedan će me dan tražiti da čuvam kormilo svijeta. Da čuvam mah vjetra. Ženama je vječni savjet: Čuvaj, zatvori, pokrij, sakrij. Muškarcima je: Pusti, leti, otvori, pokaži - može li tko razumjeti proturječnosti ovoga svijeta?“
„U našim očima on više nije muškarac. On je supermen, legendarni junak, branitelj usamljenih duša koji daje svoj kisik kako biljke ne bi uginule. Ne znamo čujemo li istinu ili laž. Verzija priče o Evi može biti istinita. Može biti lažna. Muškarci su specijalizirani za prikrivanje bračnih ludorija. Upale smo u ovaj krug upravo zato što smo vjerovale u njegove laži. Ali sve žene vole dobru laž. Najljepša si, najbolja, kažu nam. I vjerujemo. Dat ću ti nebo. I sunce. Zatvaramo oči te širimo ruke i grudi kako bismo primile sunce i nebo koje će nam darovati. Jedina si. Otvaramo usta, gutamo udicu i ponašamo se kao jedinstvena bića, težeći plesu zajedništva dok ne prestane iluzija.“
„"Nisi znala da je oženjen?"
"Znala sam. Ali ja se njemu sviđam. On se meni sviđa. Posjećuje me kad god može. Imamo dvoje djece."
"Kakav se dom nadaš izgraditi s oženjenim muškarcem?"
"Nemam iluzija. Bila supruga ili ljubavnica, žena je košulja koju muškarac obuče pa skine. Papirnati rupčić koji se potrga i ne popravlja. Cipela koja se odlijepi i završi u smeću."
„Moj ima one priležnice koje poznaješ, s djecom i svim tim", kaže druga. "Misliš da me briga?“
Gledam ih. Sve te umorne, istrošene žene. Lijepe žene, ružne žene. Mlade žene, stare žene. Žene poražene u ljubavnoj bitki. Žive izvana, a mrtve iznutra, vječne stanovnice tame. Ali zašto su nam muževi otišli, zašto su nas napustili nakon mnogo godina suživota? Zašto nas ostavljaju kao glupače, kao teret kako bi tragali za novim proljećima i novim ljubavima? Tko je rekao starim muškarcima da zrelim ženama ne treba nježnosti? O, moj Tony! Tako bi voljela da si ovdje. Vrati mi proljeće.“
„Ljubav. Ta je riječ tako malena. Lijepa je i dragocjena. Stvara snažan i nedokučiv osjećaj. Iz samo pet slova potječu svi osjećaji svijeta. Žene govore o ljubavi. Muškarci govore o ljubavi. Ljubav koja dolazi, ljubav koja odlazi, bježi, skriva se, traži se pronalazi se, koja se cijeni, prezire, uzrokuje mržnju i potpaljuje beskrajne ratove. U ljubavi su žene poražena vojska, trebaju plakati. Odložiti oružje i prihvatiti samoću. Pisati pjesme i pjevati vjetru, tjerajući tugu. Ljubav je nepostojana kao kap vode na dlanu.“
„Ti si ljubavnica, a ja supruga. Ti si tajna, a ja priznata. Imam sigurnost, pravo na nasljedstvo, a ti nemaš pravo ni na što. Imam vjenčani list i burmu na prstu."
"Ali ja imam zadovoljstvo, primam ljubav i cijelu plaću vašega muža. Poznajem radost življenja. Mislite da je to malo?"
U jednom razmišljanju, ona kaže kako bi bilo dobro da Bog ima ženu, božicu.
„Da ona postoji, imale bismo komu uputiti svoje molitve, govoreći: majko naša, koja jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Budi kraljevstvo tvoje – žensko, jasno – budi volja tvoja, ne želimo više nasilja. Čuj naše vapaje, kako na nebu tako i na zemlji. Mir naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše – tračeve, zle jezike, ogovaranja, taštinu, zavist – kako i mi otpuštamo tiraniju, prevaru, nemoralnost, pijanstva, uvrede svojih muževa, ljubavnika, mladića, partnera i drugih koje ne znam ni imenovati... Ne uvedi nas u napast da oponašamo njihove ludosti – piti, zlostavljati, krasti, izbacivati, vjenčati se i rastati, silovati, potlačiti, kupiti, iskoristiti, zlorabiti, i ne ostavi nas da umremo u rukama tih tirana – nego izbavi nas od zla, amen. Nebeska bi nam majka dobro došla, nedvojbeno.“
„Neznanac me pozdravlja Sviđa mi se taj pozdrav. Sviđa mi se ta mlada glava s nekoliko sijedih vlasi. Još mi se više sviđa toplina novog zagrljaja. Zatvaram oči. Zadržavam u plućima zrno zraka, prekrasna tajna daha. Putujem prostranstvima. Iz cijelog neba padaju kapi kiše na moje tijelo i gase sve vatre koje me proždiru. osjećaji samoće, tjeskobe, odbijanja plutaju kao otpaci nošeni strujom nježnosti. Ponovno sam rieka. U tišini osluškujem blag šum valova svoje krvi. Putujem u visine, zvijezda sam, svjetlost sam, blistam. Duga sam, imam sve boje putenosti, u prostranstvima sam, u oblacima. Moj glas stvara zvuke slatke i lagane poput daha nježnosti. S visina gledam svijet. Zemlja je planet boli, a ukradeni je poljubac najdragocjenija uspomena. Nema ružnih i lijepih žena kad se vodi ljubav u tami ni hladnih žena kad postoji strast.“
„Poligamija je procesija žena, svaka sa svojom poslasticom za gospodara. Dok kuša svako jelo, govori: ovo je preslano, ovo ne valja, ovo je kiselo, jer ima jedna koja zna skuhati što on voli. To je kad te zovu ružnom i kad si lijepa, jer uvijek ima neka ljepša od tebe. To je kada dobivaš batine svaki dan zbog zla koje si učinila, zbog onoga što nisi učinila, zbog onoga šio si mislila učiniti ili zbog onoga šio ćeš jednog dana pomislili učiniti.
Poligamija je vojska djece, mnogo polubraće koja rastu sretna, nevina, mnoštvo budućih širitelja ideje poligamije. Iako je ne prihvaćam, to je moja zbilja. Već živim u poligamiji.
Poligamija je biti žena i patiti dok ponovno ne stvoriš ciklus nasilja. Ostarjeli i biti svekrva, maltretirati nevjeste, skrivati u majčinoj kući ljubavnice i kopilad poligamnih sinova kako bi se osvetila za sva maltretiranja koja si proživjela s vlastitom svekrvom.
Živjeti u poligamiji znači da su te urekle gramzive žene koje žele muža samo za sebe. U poligamnom je domu mnogo rivalstva, čarolija, spletkarenja, pa i trovanja. Živjeti u poligamiji znači služiti se prevarama, tehnikama zavođenja, vradžbinama, intrigama, cijeli se život natjecati s ljepšima, cijeli se život trošiti radi komadića ljubavi.
Dulje od pamtivijeka poligamija je sudbina mnogih žena u ovome svijetu. Poznajem narod bez poligamije, onaj makuanski. Taj je narod napustio korijene i postao poligaman zbog utjecaja religije. Islamizirao se. Muškarci iz tog naroda iskoristili su priliku i odmah prešli na drugu vjeru. Jer je poligamija moć, jer je dobro biti patrijarh i vladati. Poznajem tradicionalno poligaman narod, onaj svoj, s juga svoje zemlje. Potaknut papom, svećenicima i svecima rekao je "Ne" poligamiji. Pokrstio se. Prisegnuo je da će prestati s barbarskim običajima vjenčavanja s mnogo žena kako bi postao monogaman ili neoženjen. Imao je moć i odrekao je se. Praksa je pokazala da sa samo jednom ženom ne možeš biti velik patrijarh. Zbog toga se muškarci iz ovog naroda danas žale zbog izgubljenog statusa i žele se vratiti korijenima. Prakticiraju poligamiju ilegalno, neformalno, ne ispunjavaju obveze. Jedan dan kažu "Ne" običajima, "Da" kršćanstvu i zakonu. U idućem trenutku kažu "Ne" za što su rekli "Da" ili "Da" za što su rekli "Ne". Proturječni su, ali lako je razumjeti. Poligamija daje privilegije. Dobro je biti upraviteljem: jedna žena za kuhanje, druga za pranje nogu, jedna za šetnju, druga za provesti noć. Imati žensku radnu snagu za ispašu i stoku, za polja žitarica, za sve, bez najmanjeg truda samo zato što si se rodio kao muškarac.“
„Što vrijedi putovati na mjesec nekomu tko još nije otputovao u sebe samog?“
„Voljeti znači pustiti srce da kuca u istom ritmu“, kažem. „Držati korak. Gledati obzor iz istog ugla. Ljubav su dvije zdjele iste vage, jedna podiže drugu do savršene ravnoteže.“
Post je objavljen 24.04.2019. u 12:57 sati.