U ISČEKIVANJU ODLUKE SUDA 24. TRAVNJA O SUDBINI BRODOGRADILIŠTA
U petak 19. travnja nekoliko je sindikalnih aktivista u prostorijama tvrtke brodogradilišta Uljanik u Puli održalo konferenciju za novinare koju je izravno prenosila N1televizija. Pet sindikalnih predstavnika govorilo je o trenutnom stanju u brodogradilištu Uljanik. Povod toj konferenciji za novinare i obraćanju javnosti je ročište na sudu koje je zakazano za 24. travanj, a gdje će biti odlučeno ili ponovo odgođeno – hoće li brodogradilište u stečaj. Radnici su u stalnoj neizvjesnosti - dolaze na posao, a ne rade na brodovima, niti ne dobivaju plaću. Informacije im ne dolaze od Vlade, Uprava od radnika ništa ne zahtijeva niti ne predlaže. Sve je prepušteno stihiji.
Problemi u brodogradilištu Uljanik traju više godina, radnici kažu od 2013. ali akutno već sedam mjesec. Kažem akutno – jer toliko dugo, prema informacijama radnici nisu primili plaću. U tom vremenu otkad ne primaju plaću stanje rada u Uljaniku je konfuzno. Što će biti s brodogradilištem Uljanik kao i 3.maja u Rijeci nitko nezna, čak ni Vlada RH koja je večinski vlasnik .
Predstavnik Jadranskog sindikata Boris Cerovac na početku je izvijestio kako su radnici Uljanikova društva Poslovno-informatičkog sustava (PIS) 19. travnja odlučili napustiti Uljanik te kako bez njih brodogradilište ne može raditi jer je riječ o zaštitarima, ljudima koji obračunavaju plaće te pravnoj i kadrovskoj službi, njih 150 na objema lokacijama, u Puli i Rijeci. Zatim je nastavio :
Izlaganje čelnika sindikata prenosim dalje u narativnom izrazu.
Boris Cerovac
Boris Cerovac : Mi osobno ne vjerujemo više u nikoga i u ništa to su spinovi, kako bi se izgubilo ili dobilo na vremenu kako bi se odradili izbori za EU, kako bi 11 ljudi trošilo naše novce i poreznih obveznika na koje se stalno pozivaju. Mislim da tu nema nikakve namjere da se nešto pozitivno dogodi. Stoga većina je bila nekako za to riješenje stečaja, ako ne postoji drugo riješenje. Međutim odluku o tome da li će u stečaj ili će biti prolongirano za neko drugo vrijeme, donosi sudac.Na sudu mogu, privremeni stečajni upravitelj i direktor društva i radnici reći da žele stečaj. Ali ako je došla neka informacija od političara, to se neće dogoditi. Tako da smo dali do znanja da do 24.4. nastavljamo ovako kao što jesmo,u štrajku, da ćemo 24. Travnja vidjeti kakva će biti presuda. Ako presuda bude stečaj, da će onda će stečajni upravitelj preuzeti ulogu poslodavca, vlasnika i da će onda on biti taj koji će pozvati radnike, pojasniti njihova prava I što raditti dalje, odnosno ako bude taj datum prolongiran za neko drugo vrijeme, onda ćemo mi sazvati slijedeći četvrtak skup. Mi ćemo dogovoriti što ćemo činiti dalje. Ja bih imao još puno toga za reći ali tu su moje kolege .
Fabricio Kalčić
SVI ĆEMO OBOLJETI OD NEKOG OBLIKA PTSP-a
Fabricio Kalčić: Mislim da je kolega Cerovac dotako se svih bitnih stvari. Mogu vam pokušati dočarati atmosferu kakvu imamo danas ( petak 19. travnja)ili kakva je bila ovaj tjedan. U Uljaniku u proizvodnji opreme početkom tjedna održani su skupovi ako ste bili bili, a bili ste na sprovodima raznim to je otprilike tako djelovalo među tim ljuidima, tužno, mučno, jadno. Danas i jučer bili su skupovi radnika Uljanik PIS-a (poslovno informacijski sustav) na današnji dan jutros odlučili su da neće nastaviti dolaziti na posao jer smatraju da su svi digli ruke od njih, jesu uljanikovci dobar dio njih, cijeli radni vijek proveli ovdije, neki su sigurno i pred mirovinom i sa njihove točke gledišta, a bogami i sa naše djeluje da do tog 29.travnja se nikakvo riješenje neće naći za njih i da će oni ići u likvidaciju kao društvo i posljedično svi oni na Zavod za zapošljavanje. Mislimo da je to tužno i jadno i da je to neko novo dno i radništva u RH i Uljanika. Dno smo dotakli još davnih dana, ovo je još kopanje u zemlju. Spomenuo je kolega i to ročište u srijedu. Mi kao Sindikati, barem Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije i traže stečaj. Barem moje mišljenje je takvo da nije to posao Sindikata. Posao Sindikata je pokušaj zadržavanja radnih mjesta, pokušaj nalaženja riješenja u nekom privremenom financiranju, restrukturiranju. No u HUPS-u, ako ga ima, ali stanje u društvu i ja kao radnik zaposlenik ovog društva tu opciju iskreno i ne vidim.Ne vidim zato što su nam sve ovo vrijeme obečavani razni strateški partneri, više sa strane vladajućih, sa strane politike šta kaže kolega, manje od naše Uprave koja je radila ono šta je morala raditi.Natječaj je organizirala na koji su se javljali pojedini potencijalni strateški partneri takvi kakvi jesu. Mislimo da zaslužujemo I bolje, ali dobili smo šta jesmo, i zato jesmo u ovoj situaciji. Obečavani su dolasci raznih ukrajinaca, nizozemaca, njemaca, neznam ni ja koga sve ne, kad propadne i ova opcija o kinezima, daj bože da griješim, možda će marsovci doć u nekom sljedećem periodu ali bojim se da mi nećemo biti tu da to dočekamo. Naše mišljenje i naše ljepe želje o nekom mogućem opstanku i restrukturiranju, bojim se da će ostati na tome. Tražili smo od Uprave da oni imaju neka saznanja neke informacije o mogučim riješenjima koja će pred stečajnog suca postaviti i tražiti odgodu stečajnog postupka. Na današnji dan u ovom trenutku toga nema, ako stečajni sudac neke informacije ne dobije sa druge strane, normalno iz Zagreba, bojimo se da će stečaj biti proglašen u srijedu i kao radnici mislimo da se i ne možemo buniti protiv toga jer previše je toga radnik prošao u ovih 7,8 mjeseci – što je kolega na skupu radnika na kraju i rekao da ćemo svi oboljeti od nekog oblika PTSP-a jer ovakve stresove ne želim nikme, kakve smo mi proživljavali sve ove dane. Ostaje nam ovih par dana da sačekamo .Ako dođe na sudu do odgode, kao što je došlo u Rijeci i tog perioda odgode od 1,5 mjeseca stvarno neznam tko će kao zaposlenik sljedeće ročište dočekati u Uljaniku.
Đino Šverko
NE TREBAMO ODUGOVLAČENJA KOJA NAM SE DEŠAVAJU
Đino Sverko : Htio sam reći da je ključ u rukama gospodina Plenkovića ovo što je on rekao da dolaze Kinezi, znai tajming da dolaze Kinezi, zna da je to za 1. Maj zna gispodin Horvat da će popiti kavu skupa s njima dan ranije, a mi neznamo da li je to ozbiljan strateški partner ili je to još jedan spin, što stvarno ne želimo. Imamo nekih saznanja da bi nam neki novac mogao doći za plaću I zato bismo voljeli da to ude još jedan razlog više, da se malo prolongira, možda ne tako dugo kao što je u Rijeci, jer ili će nešto riješiti sa tim kinezima ili neće. Nadam se da to neće biti još jedna procedura, nadam se da se neće pozivati na EU na pravila itd. Nama je potrebno jedno međufinanciranje da ljudi prežive, a onda neka se dogovaraju s mogućim strateškim partnerima, neka vide šta im je činiti jer ovo što se nama jutros desilo – ova prostorija bila je puna ljudi koji su očajni koji 29. Idu na cestu, a ovi su danas odlučili ići doma. A šta ćemo mi bez njih. Suština je u tome znaći da je Uprava trebala sa njima potpisati ugovor da se prebace u Uljanik d.d. to je njima krivično djelo ako ih tuže neki vjerovnici kasnije. I nisu zato to potpisali. A bez toga ne možemo. Ja milim da nama u RH fali tih elementarnih Zakona i mogućnosti odlučivanja. Mene podjeća to na igranje nogometa. Sve nešto si vezni igrači dodaju loptu, a nemamo centarfora koji će pucati prema golu.To nam fali u Uljaniku i u ovoj sadašnjoj Upravi koliko god da su nas zadužili i trude se i rade danonoćno, ali isto tako i na nacionalnoj razini kada je u pitanju ministar gospodarstva odnosno i gospodin Plenković. Dakle oni trebaju konkretne odluke za konkretno vrijeme, a ne više odugovlaćenja koja nam se dešavaju. Ovo je moguće da bude spin, da bude strateški partner se pokriju , nešto zbog izbora, zbog lokalno političkih potreba, a mi smo tu pred zidom. Znaći 24. 4. Koliko smo osluškivali,možda može još jedna šansa, ali kratka. Jer ili će riješiti ili neće riješiti. Dugoročno, mi uvijek govorimo o Puli, to ste mogli primijetiti, ali mi ne dijelimo uvijek govorimo i o njima i o nama, oni malo više o sebi kao da smo mi izvor svega zla, ali mi ne dijelimo (Pula I Rijeka), ali da nema 2013. oni bi došli di smo mi sada da ih nismo mi spasili . Možda smo i zboga toga nenormalnog braka na dvije lokacije… Zelimo svu sreću i njima i nama, nisu ništa bolji od nas, došo je direktor iz tih nekih redova, možda se trudi pa vjeruju da je to puno bolje. Međutim sve je to tu. Trebale bi samo da se donesu odluke i da se provedu. Međufinanciranje i da ljudi prežive, da prežive dok Kinezi ne dođu ili tko god dođe.