Dugo već drhturim na zimi,
pored mene zebu nepoznati ljudi.
I čekam, čekam satima,
da se moj voljeni probudi.
Umorne je oči sklopio i spava,
na jastuku mekom, sred mirisnog cvijeća.
Blijedi mu obraz dodiruje nježno
blaga svjetlost s uplakanih svijeća.
Utrnite svjetlo, neka mirno spava,
neka moj dragi spokojno počiva.
I nemojte jecati! Ma, budite tihi!
Na hladnoj ruci kazaljka je živa.
Dugo već nepomično stojim
kraj oltara sivog gdje moj dragi drijema
i pitam se kako da postojim
kada se razdani, a njega nema.
Utrnite svjetlo, neka mirno spava,
neka moj dragi spokojno počiva.
I nemojte jecati! Ma budite tihi!
U mraku i tišini moja ljubav je živa.
...nemojte jecati, i budite tihi,
molim vas.
Post je objavljen 22.04.2019. u 14:53 sati.
