"Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je vjera naša." Tako kaže sv. Pavao, a evanđeoski izvještaji donose zgodu o praznomne grobu, u kojemu je bilo samo platno u koje je tijelo bilo umotano.
Također izvješćuju o straži koja je čuvala grob.
Učenici su bili prestrašeni, i jedino Ivan je smogao hrabrosti da bude podno križa Raspetoga, pa nije logično da su
bez osnove skupili hrabrost i "krali " tijelo "poraženog" učitelja, pored straže i opasnosti od sudbine slične njegovoj.
Što ih je moglo navesti da kratko vrijeme poslije nemilih događaja hrabro propovijedaju njegov nauk i svjedoče do mučeništva?
A što je tek navelo Pavla da od ljutog progonitelja postane najrevniji Kristov sljedbenik?
Dakle, vjerujem tako jakim svjedocima, jer oni nisu život dali ne za ideju nego za ono što su doživjeli.
Ipak da nisu bili otvorena srca Krist im se ne bi ukazivao.
Dakle i mi trebamo otvorena srca pristupiti Uskrslom Gospodinu i on će nam dati snagu za sve životne kušnje. Dat će nam mir duše koji nadilazi svako dobro ovoga svijeta.
SRETAN USKRS!
Post je objavljen 21.04.2019. u 07:35 sati.