Dugi niz godina ne volim čestitati, i ne čestitam, crkvene izmišljotine, a to je znalo stvarati neugodne situacije s okolinom. Kad bi mi znala stići sms poruka sadržaja "sretno ti to i to", ja bih odgovorio "hvala, ali ja to ne slavim. Tebi nek je sretno..." i slično. Više mi ne dolaze takve poruke, Bogu hvala, svakako ne od onih koji me znaju. Zaobilaze me "tih dana u godini" u širokom luku; ponovo, Bogu hvala, jer zašto da se patimo i oni i ja. No, znalo se događati, nakon takvih mojih odgovora, neki nekad vrlo bliski, čak i rodbinski bliski, nisu mi se više uopće javljali. Bliska osoba mi je na to znala reći "Zar ti ne bi bilo jednostavnije jednostavno se uklopiti i prijeći preko svojih pogleda? Vrijeđaš ljude. Svi će te napustiti."
"Ne, ne bi mi bilo jednostavnije. Bilo bi mi puno kompliciranije. Naizgled bi bilo jednostavnije, iz tvog kuta gledanja svakako. Ali bilo bi mi nepodnošljivo. Uostalom, ako će me netko napustiti zbog takvih gluposti, neka to napravi odmah, ovaj tren. A može i bilo koji drugi tren, nema problema."
I tako, ja svakako nisam među čestitarima tih izmišljotina. Ali ne zato jer sam tek tako "protiv". Ja nisam ateist, sačuvaj Bože. Nisam ni religiozan. A bome ni tzv. agnostik. Ja sam, davno, otišao u bit te stvari, vidio što tamo ima, kako je sve nastalo, vidio tu trulež i rekao: ne, hvala, to su gluposti.
Većina tzv. kršćana su bolno i žalosno zadojeni ljudi. Jednostavno, čim se beba rodi, počnu je dojiti s određenim ideologijama, bilo kojim, kršanstvo, komunizam, ateizam, kapitalizam, bilo što na čemu su roditelji, time doje svoju mladunčad. A bebe su male, krhke i nemaju puno izbora, papaju to što im daju (papaju recimo papine "poruke"). Long story short, što bi rekli Ameri, nakon početnog dojenja i neprestanog dojenja i hranjenja istim glupostima, iz bebe se s vremenom razvije tzv. odrasla osoba koja je ili potpuno ono s čim su je dojili, ili je iz bunta nešto sasvim suprotno, ali zbog pukog bunta, ne zbog razumijevanja, ili je ni vrit ni mimo. Rijedak je slučaj da se netko odupre tom mastodontu društvu-okolini i postane individua, ono što zaista je, a ne ono s čim ga filaju od početka.
Ista stvar, isti princip "odgoja" se događa po cijelom svijetu. Svi pušu u isti rog i od djece rade ono što ona nisu i gotovo nikome ne uspijeva razviti se u samog sebe, umjesto u puku papigu kakva je kršćanin. Rezultat takve gluposti je da djeca kad odrastu počinju raditi isto sranje svojoj djeci i cijela bedastoća se nastavlja i nastavlja.
Ako ste čovjek, nećete dopustiti da vas vode i vodaju oni koji ni sami ne znaju tko im glavu nosi, koji su najobičniji repetitori, kopije blijedih kopija.
Što se tiče kršćanstva, postoji i ezoterična varijanta. To je za one koji zaista žele zagrebati ispod površine i otići u bit. Ali s tom varijatnom, većina ljudi bi se usrala nakon nekoliko koraka i brzo bi se vratili toplini stada. Kako god da okrenete, ako vas zanima istina, do nje sigurno nećete doći kroz blesasto obilježavanje crkvenih dana, kroz puke forme i kroz aktivnost vaše fasade, koja je ono jedino što i poznajete u vezi sebe. A najžalosnije od svega je što ona nije vi i tako ispada da ste na totalno krivom putu. Praznina ostaje i neće ju popuniti fini ručak, ma što Krešo Sever, zajedno sa svojim kolegama, o tome laprdao svake godine. Zašto se, pobogu, ne zarede ti ljudi?
Post je objavljen 19.04.2019. u 11:49 sati.