pitanje će neizbježno visjeti u zraku, ali
on neće čekati da bude glasno postavljeno,
da postane zvuk koji primorava na uzvraćanje.
ne želi mariti za zakonitosti znatiželje,
njihovu mehaničku primjenu, samoispunjenje.
ispred svih tih pristojnih, blagonaklonih
ljudi na predstavljanju knjige njegovih pjesama
nitko ga ne treba izgovoriti, upitati:
- što želite izraziti svojim pjesmama?
ja sam pjesnik koji piše poeziju kao priču
o osamljenom čovjeku koji pokušava
razumjeti svijet, navest će riječi charlesa simica.
i dok to bude izgovarao kao priču o priči
bit će osamljen pred publikom pozvanom da shvati
njega u svijetu i svijet u njemu. osamljenost
će biti, zna, još uočljivija kada dovrši citat:
ne volim patriotsku poeziju na bilo kojem jeziku.
svi ti takozvani nacionalni pjesnici koji uzdižu
kolektiv nauštrb pojedinca uopće me ne zanimaju.
njih vole generali. vole ih i svećenici,
učitelji i svi oni koji mrze pravu poeziju.
Post je objavljen 18.04.2019. u 19:17 sati.