Kako lijepo upropašten divan sunčan dan sistematskim pregledom.Iako sam se pojavio prije zakazanih 7.30 unutra je sve bilo puno, ogromna kolona valjda kosovara građevinaca, glasni nesporazumi oko nerazumijevanja pitanja i tak to. Što se čudite, kaže jedan gospodin čekajući red za vađenje krvi, doživio sam isto, tako su s visine gledali na nas u Irskoj.
Na kraju vele, i sutra će biti netko iz Vaše škole pa ćemo po njemu poslati nalaze. Nitko ne pita može li se dogoditi da to dođe u ruke nekom kome ne bih povjerio nešto najosnovnije, neću sad metaforizirati. Barem za najočitije je otklonjena sumnja, naime izraženi podočnjaci vuku, što sam i od zdravstvenog radnika čuo, na bubrege, no bubrezi su sasvim u redu. Dugo se nisam vagao, na 78 sam kila, to je skoro točno po onoj formuli kako treba biti, visina minus sto.
Čitam nešto sad, kao ono lakšu literaturu o umijeću vladanja, kako društvo ne može dopustiti potpunu demobilizaciju ratnika, a još manje svoju demilitarizaciju. Stalno mora vladati neka opasnost, svako opuštanje može biti pogubno. Nama koji smo manipulaciju odavno spoznali od toga nikako nije lakše.