zlatom mi blistaš u oku
jasnoćom vječnog titraja
plamsajem zlatnim
kupamo se podno svjetla
prijateljski raspoloženog sunca
ono ne posustaje
nježno dodiruje našu sreću
korača na pobjedničkoj strani
moje si cvjetno stanje
koje snujem otkad znam za sebe
u svakom proljeću
neminovne su promjene
nesavršenost postojanog trena
ali ne mari
pogled odvrati
ukorjenjen si u mojem udisaju
i kao takav ne veneš i ne prolaziš
zlatna raskoš prelijeva se
unutar našeg zagrljaja
danas je ista kao i prije
i sutra će opet procvasti znam
taj prepoznatljiv melemski cvijet