Povratak u 2015. i 2016. neće biti klasična rekapitualcija navedenih godina nego samo određenih događaja. 2015. je bila premijera predstave "mi smo kraljevi a ne ljudi" a godinu kasnije sam istu pogledao. Jedna sasvim nova i specifična forma scenarij je unikatan i kreativan. Nije klasična komedija više drama sa elementima humora. Sam kontekst scenarija je posebno zanimljiv. Radnja su priče o ljudima,životu, povijesti umjetnosti zapravo o svemu. Ono što je najbolje u kompletnom scenariju je to da odrasli glumci o svemu govore iz kuta male djece. Kompletan scenarij je tako napisan. Bilo je zanimljivo pogledati odrasle ljude iz pozicije male djece ideja je inovativna i kreativna. U samom početku je bila ok gledanost i prolaz, ali nakon toga je bila u padu. 2016. je interes bio jako mali, desetak ljudi pa su podijelii pozornicu na kojoj su bili glumci zajedno sa publikom. U svakom slučaju specifično iskustvo je bilo naći se na pozornici što je pozitivno bio je još bolji uvid. Negativna je vijest da ipak godinu kasnije navedena predstava nije bila na listi repriznog programa a trebala bi biti. Uloge koje su interpretirane iz kuta male djece ,scenarij je tako složen da se sve povezuje sa kontekstom i sve ima smisla.