Kad Suton poželi sresti Zoru, ljudi potrošenog pamćenja ne znaju mi pokazati put, pitala sam danas ljude na trgu ptica gdje se ljube Suton i Zora pa u ritmu neizrečenih pitanja odlelujala dalje.
Davna vremenska prašina me vodila, dok sam za njom hodala između tezgi gdje se nudilo svašta: umovi, mržnja, voće, ‘ljubav’, tuga, paprika, sreća, paradajz, radost, grožđe, zavist, strah, lubenice, sram, neugoda, kruške, nelagoda, poniženje, celer, ponos.
Iz zlatne tišine, iz te nijeme buke ugledah dvoje traženih, Sutona i Zoru, ugledah ih u mojim mislima i poželjeh staviti pred svoja vrata znak dubine, da ljudi prepoznaju kome dolaze, ali ništa se nije dogodilo.
slika: digital art
Inspiracija se zavukla u kut, šuti i gleda me čudnim očima, pokazala mi je zrcalo, a ja sam opet iz srca lomila najoštriji komad leda i u pijesku počela pisati tvoje ime, dok se tama polako penjala uz zid do mog balkona i kao sjena kliznula u sobu zauzevši svoje mjesto pored inspiracije.
Bojim se da ću se probuditi jednog jutra, sjetiti se sna u bijelom i u novinama pročitati tvoje ime, to će biti trenutak kad će Suton poljubiti Zoru, sjediniti se sa njom i odnijeti tvoju dušu.
Iza mirnog čela nemirne misli, jer ''najtamnije i najbolnije je pred svitanje'', davno je napisao Soltec.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-83-8
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.