Jutrom se budim s tvojim imenom. Dan je samo Tvoj, svaka je misao Tvoja, Ljubavi moja.
Znaš da mi nedostaješ u zagrljaju u svakom trenutku. I upravo zbog toga ubija me ova odvojenost. Ponekada u ovu moju ludo zaljubljenu glavu zalutaju misli kojima tu nije mjesto i umjesto da u razgovoru s Tobom, u par riječi sve riješimo, mene misao izjeda i zapetljam se sam u sebi. To podsjeća na onu pjesmu kada čovjek ide kod prijatelja posuditi bicikl pa se čitavim putem u mislima svađa s njim dali će mu posuditi bicikl ili ne i na kraju pred njegovim vratima vikne: Pero goni se u vražju mater i ti i tvoj bicikl, požderi si ga. A Pero nema pojma o čemu je riječ.
Volim te i molim te oprosti na svakom ružnom trenutku koji ti priuštih zbog svoje lude glave i zbog svoje lude ljubavi. Žao mi je.