Čim je „Casablanca“ postala filmskim hitom, počelo se govoriti o njenom nastavku. Godine 1944., pod naslovom „Brazaville“ bio je planiran film-nastavak od strane Warner Bros., no ne i realiziran. (Novine su izvještavale o nastavku u kojem bi Bogart i Greenstreet nastavili igrati svoje likove iz prvog filma, dok bi umjesto Bergman, u glavnoj ženskoj ulozi nastupila Geraldine Fitzgerald.)
Prema zamisli scenarista Frederica Stephani-ja, „Brazaville“ nastavlja tamo gdje završava „Casablanca“, na avionskoj pisti, odakle Bogart i Renault odlaze za centralnu Afriku, gdje se nalaze oko godinu dana, nakon čega se vraćaju u Casablancu, koja je sad pod savezničkom upravom. Rick shvaća da je Renault čovjek iz francuskog pokreta otpora. Saveznička uprava nudi Ricku suradnju, da pronađe tko stoji iza sabotaže američkih brodova na Mediteranu. S pomoći njegovog starog saveznika Ferrari-ja, Rick je na tragu saboterima i putuje u njihovu bazu u Tangieru. Rick se ubacuje u tamošnje podzemlje, prodajući lažne putovnice i tranzitna pisma. Tamo susreće pjevačicu Simone, koja je ljubavnica grofa van Dorena, austrijskog oficira, vođe špijunske grupe. Uz njenu pomoć, on uništava van Dorenovu špijunsku grupu. To je ukratko imao biti sinopsis nesuđenog nastavka filma „Casablanca“
Jedan od autora filmskog scenarija originalnog filma Julius Epstein napravio je dva pokušaja da od „Casablance“ načini brodvejski musical, no bezuspješno je bilo i 1951. i 1967. godine.
Što se tiče drugog scenarista, Howarda Koch-a, on je također pokušao napisati scenarij nastavka filma „Casablanca“. Koch je na scenariju radio (ili je to samo pokušavao) 80tih godina. Evo kratkog sinopsisa. Ilsa i Laszlo bezuspješno pokušavaju locirati Ricka, nakon što su se on i Renault priključili francuskim snagama, koje ratuju protiv Rommela u sjevernoj Africi. U Americi, Ilsa saznaje da je trudna, i da je otac djeteta zapravo Rick, a ne Laszlo. Ovaj potonji usvaja dijete i odgaja ga kao svojeg vlastitog sina. Dijete dobija ime Richard, te izrasta u lijepog grubo-nježnog mladića koji podsjeća na oca. Kada odraste, doznaje istinu o svojem pravom ocu, te ima jaku želju da ode u Afriku i da tamo pokuša pronaći oca, koji je postao legendaran po svojim podvizima u ratu. Richard odlazi (početkom 60tih) u Casablancu, gdje se osjeća poput stranca, u svijetu koji je sada pod arapskom vlašću, nakon odlaska Nijemaca i vychijevskih Francuza. Od ovakvog nastavka filma „Casablanca“, koji se imao zvati „Return to Casablanca“, Warner je dva puta odustao, prvi put 1989. i potom opet 2010. godine.
Mada izvorno „Casablanca“ nije bila nastala kao novela, jedna pod imenom „As Time Goes By“ pojavila se godine 1998., a napisao ju je bio Michael Walsh. Warner je djelo čak autorizirao, pa se smatra shodno tome na neki način, oficijelnim nastavkom. Međutim, djelo nije požnjelo nekakav uspjeh, a nije bilo ni planova za njegovo ekraniziranje. U knjizi „As Time Goes By“ opisuje se Rickov „pred-život“ kao sitnog njujorškog kriminalca u doba Prohibicije. Radnja knjige se inače nastavlja upravo tamo gdje staje film. Rick, Louis i Sam putuju preko Lisabona u London, a odande u Češku, gdje sudjeluju u pokretu otpora. Laszlo i Louis pogibaju, dok se Rick, Ilsa i Sam vraćaju u Casablancu.
I na kraju, valja pripomenuti da je Murry Burnett, tvorac izvornog dramskog teksta, koji je poslužio za predložak scenarija filma „Casablanca“, godine 1985. imao napisanih prvih 15 stranica za nastavak kazališnog komada „Everybody Comes to Rick's“. Ne zna se je li uspio zgotoviti svoje djelo, no u svakom slučaju ono nije zaživjelo, baš kao ni svi naprijed izloženi projekti.
Post je objavljen 12.04.2019. u 16:46 sati.