Kazališni komad „Everybody Comes to Rick's“ zapravo predstavlja originalni ili izvorni tekst, od kojega je nastao 1942. godine scenarij za film „Casablanca“, scenarij na kojemu su radila tri scenarista, braća Julius i Philip Epstein, te Howard Koch. Scenaristi su za svoj rad bili nagrađeni na dodjeli Oscara 1943. godine, međutim izvorni autori teksta, odnosno kazališnog komada „Everybody Comes to Rick's“ bili su ostali bez ikakve nagrade ili priznanja za svoj rad.
Čini se da ni sami glumci u filmu „Casablanca“ nisu bili upoznati sa činjenicom da je scenario filma nastao na osnovu adaptacije (neizvedene) drame. Tako je Ingrid Bergman, u jednom TV intervjuu 1974. godine izjavila: "Adapted from a play? 'Casablanca'? I don't think so.“
Nepoznati autori izvornog teksta su Murray Burnett i Joan Allison, par dramskih pisaca, koji je također u privatnom životu bio bračni par. Inspiraciju za svoje djelo „Everybody Comes to Rick's“ dobio je Burnett prigodom posjeta Evropi u ljeto godine 1938., u jednom noćnom klubu u malom gradu na francuskoj Azurnoj obali. U tom klubu tamnoputi pijanist svirao je jazz standarde iz 30tih (ne i „As Time Goes By“, već je ona bila omiljena pjesma autora iz studentskih dana) za šaroliku publiku sastavljenu od Francuza, nacista i izbjeglica.
Dvije godine kasnije, u kolaboraciji sa Joan Allison, drama je bila dovršena i potom ponuđena kazališnim producentima na Broadway-u. Radnja je bila smještena u grad Casablanca u Maroku. Ona se vrti oko vlasnika noćnog bara, Ricka Blaine-a, te posjetitelja, evropskih doseljenika, vojnog osoblja i izbjeglica. Radnja je uglavnom ista, mada postoje male razlike u filmskom scenariju, u odnosu na izvorni dramski tekst.
Kada Burnett i Allison nisu pronašli zainteresiranog kazališnog producenta za svoje djelo (tada su još uvijek bili nepoznati kao dramski pisci), ponudili su priču Warner Bros., koji je prihvatio ponudu i isplatio tada rekordnih 20 tisuća dolara (za neizvedeni kazalični komad). Djelo je bilo proslijeđeno na preradu scenaristima, braći Epstein, i kasnije Howardu Koch-u. Oni su unijeli sitne preinake, npr. Amerikanka Lois Meredith postala je Norvežanka Ilsa Lund, kapetan Luis Rinaldo postao je Louis Renault, pijanist The Rabbit postao je Sam, Senor Martinaz postao je Senor Ferrari, dok je Guillermo Ugarte postao jednostavno – Ugarte. Kapetan Strasser bio je 'unaprijeđen' u majora.
Najznatnije preinake su u dostizanju klimaksa filma na način da glavni lik Rick ubije glavnog negativca Strassera (nakon čega kapetan Renault izgovara čuvenu rečenicu „Round up the usual suspects“), dok u izvornom tekstu Strasser hapsi Ricka i šalje ga u konc-logor. U kazališnom komadu dakle, lik Renaulta ostaje isti, sve do kraja. Filmski scenarij ima još jednu bitnu izmjenu, a to je da u originalnom dramskom tekstu kapetan Strasser zahtijeva od Viktora Laszla pozamašnu svotu koju je dobio na ime izdavanja underground novina. U filmu Strasser zahtijeva od njega imena vođa underground pokreta, u svim velikim gradovima Reicha.
Osjećajući da za svoje djelo nisu dobili pravedno priznanje,Burnett i Allison su pokušali da ponovno dobiju vlasništvo nad svojim djelom. Na njujorškom apelacionom sudu 1986. godine odlučeno je da je autorski par odustao od njihovih prava na djelo sporazumom sa Warner Bros. Ipak, filmska kompanija im je isplatila na ime obeštećenja svotu od 100 tisuća dolara, te pravo produkcije izvornog kazališnog komada. Godine 1991. djelo je bilo izvedeno u Whitehall teatru u Londonu, no bez nekog većeg uspjeha.
Post je objavljen 12.04.2019. u 16:40 sati.