vidjela sam san u snu,
mene u sebi,
žuti plamen je donosio tanku svjetlost,
a zvono crkve je odlazilo u tiše tonove
iznad svijeta lebde anđeli,
nema crne ptice,
da mi donese lošu slutnju
magla je opet koprenom prekrila srce,
most između dva svijeta
spaja se kad tonem u san
vidjela sam san u snu
i bezimena lica,
sebe kako lutam,
odnijeli su me u čudne igre,
divne priče i crno vino
s otoka sam doplivala i ostala
čekala sam,
nema crne ptice,
da mi donese lošu slutnju,
ali još uvijek me zaziva
ona starica iz tame
što tako teškim glasom
želi odnijeti tvoje ime iz mog srca
ja i san postajemo jedno,
crno vino ostavlja tragove
na bijelom stolnjaku
i neke čudne crteže
kroz prozor se provlači noć
mekana i fina kao ljubičasta traka
što polako vuče u san u snu
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 978-953-7889-83-8 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.