Hladnoća zrakom juri kao da se žuri,
Kišnoga krova kapi
U ledene sige smrznuti.
Jugo huči, bura vije
Krošnje rašće isprevija.
Grane mlade u balet,
Skok u vis uz vjetra nalet.
Do zemlje se svijaju
Kao da se klanjaju,
Zadovoljni i veseli
Međusobno pozdravljaju.
Gledam, odškrinem vrata
Vjetrina u sobu sukne i osluhnem,
U vjetar brzo puhnem.
U vjetar rado pušem,
I topli pozdrav šaljem.
Neka vjetar bude poštar
Mojih želja, svima vama
U srcu prijateljskima
.
Dokle puše vjetar, ne znam.
Da li preko Medvednice?
Ili cak do Koprivnice?
I moje prve kolijevke.
Moje prve kolijevke,
Moje bezbrižne radosti,
Prve ljubavi, mladosti.
Bura huči, hladno biva,
Sjećanja skaču živa.
U hladnoći, zimske noći
Volite, ljubite, duhovnu
Slogu grlite.
Ljubav je u ozračju ponuđena slast
Bračnom paru,
Bez ograničenja kao strast.
Kad dvije polovice
U eksploziji spoja postaju jednota
U ispunjavanju svrhe i idile života.
A to je ljubav za koju nemam riječi,
Jer profane ljubav oskvrnjuju,
A samo muk u dodiru
Milovanjem nju ostvaruju.
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Drhtaji slutnje'
Post je objavljen 10.04.2019. u 19:05 sati.