Neću reći da sam ponosan, niti da se osjećam posebno što koristim najobičniji mobitel s najobičnijim funkcijama poziva i poruka. Naprotiv, ponekad mi dođe i malo neugodno kad ljudi oko mene počnu izvlačiti svoje najnovije modele pametnih macana, koji su postali naprosto must-have, najnormalnija stvar, mnogima potrebnija od zraka. Ali što mogu kad meni samo te osnovne funkcije trebaju dok sam vani, a kod kuće mi laptop zadovoljava sve ostale tehnologijske potrebe. Tako mi odgovara i neću valjda nešto što mi ne treba nabavljati zato jer su gotovo svi drugi to nabavili. Nemam ništa protiv što ljudi vuku tehnološka čuda sa sobom. Ali ljudi su tako naivni, povodljivi i glupi. Gdje ih kompanije žele, tamo ih dobiju. S njima se tako lako manipulira, usmjerava ih se poput strojeva, s njima se igraju kao s lutakama na koncu. Taj dio je žalostan.
Kompanije uspijevaju postići što god žele. Prije nekoliko godina su si zadali cilj da će 90 posto ljudi nabaviti i sa sobom neprestano nositi multifunkcionalne uređaje i to su i postigli. Većini ljudi takva stvar uglavnom nije potrebna, koriste ju za najblesavije gluposti, ali ako netko funkcionira kao stroj, onda on ne odlučuje sam za sebe. Za njega odlučuju agresivna reklama, ponašanje i kretanje okoline. Kako okolina, tako i on(a). Tu nema bi-ne bi. Tako je i tako će biti. Gdje je tu sloboda? Gdje je tu individualnost? Gdje je tu zdrava pamet? Gdje je tu vlastiti izbor?
Do čega je to sve dovelo i kuda sve to dalje vodi? Do mnogočega, ali ponajprije do toga da otuđenje počinje dobivati nova značenja i da pamet uređaja postaje obrnuto proporcionalna pameti pojedinca.
Zapravo sam htio staviti samo link na članak o fotografu koji je uklonio telefone s fotografija i time prikazao kakav jad nastaje kada ljudi postanu ovisni o tehnološkim napravicama. I on sam priznaje da je ovisan. Ali u njemu barem postoji ta trunka svijesti da je i sam u sranju, što otvara vrata prema izlazu iz sranja. Većina ljudi je u sranju, a da toga uopće nije svjesna. Znam da se nećete skinuti sa svojih napravica, sve je uzelo previše maha. Promjene su zajebane, a racionalizacija nikad ne nedostaje.
Priđi mi bliže
Život neće čekati, dok ti dođeš pameti
Post je objavljen 10.04.2019. u 10:15 sati.