Marketing
Kao da smo mi
U svakom danu,
ima jedno vrijeme
kada ga se baš intenzivno sjetim.
Kao da je tu.
Kao da je jučer.
Kao da smo mi.
Nekada je svitanje.
Poigraju se sjene na zidu, ko ruke.
Iz najcrnje tmine,
pojave se ruke kao sjene
kao da smo mi,
kao da je naše
kao da je tu.
Prospu se ruke
ko tišina mojom sobom
Te ruke, te sjene,
ne bude nikog da ih uplaši
Pa ostanu i grle.
Tu je, dobro je, u sjenama je.
Nekada je podne.
Hodam gradom
Drvoredom jablanova
Kraj stare škole
Hodam i sjetim se
kako sam jela janjetinu
Koju nije volio
Kako je guštao gledajuć
mene sretnu
tamanim porciju za bauštelca
Nekad u 3
Jedem jabuku na prozoru
Ja sam plivala
Opatija bajna u rujnu
On je sjedio na terasi
Više nije smio plivati
I bio je sretan gledajući mene sretnu
Kako je moguće da me tako volio
Mislim, da ste vidjeli samo tu sreću
To mora da je ljubav
I valjda je došao da mi je pokaže
Kao da smo mi
Kao da je jučer
Kao da je tu
Nekada je sumrak
Prospu se maline nebom
Postajuć kupine
Moje ruke se ne smiruju
Jer ugledam li samo neki trag
Vratim li se malinama kako je pisao
Postajem mala krhka nježnost
Prezrena od svijeta
Postajem svjetlo na nebu
Nevoljeno ili
Nevoljeno na pravi način
Prospem se u paramparčad
Nesastavljivo
Jedna lijepa, naša
https://youtu.be/hYKcwFHhaoA
Post je objavljen 09.04.2019. u 19:48 sati.