Zamislite pticu kojoj je netko omotao vrpcu oko tijela, uključujući i krila, čime joj je onemogućeno letenje. Takva joj je situacija od kada je bila mala ptica, nije nikada imala priliku letjeti, tako da joj je ostalo samo hodanje, na koje se navikla, ali nešto u njoj joj neprestano nije dalo mira. Posebno bi se uznemirila, dok bi tako hodala po puteljku, kada podigne glavicu prema nebu i spazi neku pticu u letu. Te scene su je iz nekog razloga znale izluđivati.
Ta ptica ste vi, vaša krila je podvezala vaša okolina, proces je počeo dok ste bili vrlo malo dijete, ono što vas uznemiruje je pogled na slobodne ljude koji žive punim intenzitetom, a ono što je lijepa stvar je da u svakom trenutku imate priliku napraviti promjenu i poraditi na oslobađanju i jačanju svojih krila. Ipak, prošlo je puno vremena, krila su zbog nekorištenja u lošem stanju, treba ih po malo podmazivati i razmahivati. Ako je netko ptica, onda u sebi ima zapis o letenju. Ako je netko čovjek, onda u sebi ima zapis o ostvarenju svog potencijala. Kod ptice je stvar jednostavnija, jer ona funkcionira automatski, nesvjesno. Kod čovjeka je stvar kompleksna, jer on mora uložiti puno truda kako bi se oslobodio ograničenja i vinuo u nebo.
Neće svakog čovjeka uznemiriti pogled na slobodnog pojedinca. Što je netko nesvjesniji, lakše mu je podnjeti takav pogled. U potpunoj nesvjesnosti, nema problema. Što vam je svijest viša, to je teže pogledati, jer znate kako nešto propuštate. Time ste u većem problemu, ali vam je i potencijal za promjenu veći. Vaša krila su vaša svijest.
when i can not sing my heart, i can only speak my mind
Post je objavljen 09.04.2019. u 09:38 sati.