Kako je moguće?
Što je 1.000 kilometara? Druga religija?
Kad ovako klikne, sve postaje nebitno. OK, možda, ali samo možda sam opet zabrijala. Ne bi bilo prvi puta. Ali...nikada nisam imala takav dobar osjećaj. Bilo je ljudi u mom životu...ne baš veza...koji su me kao magnet privukli. Toliko snažno da jednostavno doletiš njima i tvoji su od prve minute kad ih sretneš...pa do posljednje koju provedete zajedno. To su veze koje su neraskidive, koje traju vjerojatno i dulje od naših života...i koje se uvijek ponovo grade i isprepliću.
Mogu nabrojati barem 5-6 takvih ljudi kroz svoj život.
I jednako tako, koliko su oni vukli, bili ispravni...toliko su neki drugi bili pogrešni i odbijali. Gotovo fizički. Sa prvima nikada nije bilo dvojbe...sa drugima su stalno postojale samo dvojbe.
I nisam to baš uvažavala...sve do sad.
Možda je baš zato tek sad uletio taj malac...stranac, godinu, mjesec i dan mlađi. I nešto malo niži. Beskrajno pozitivan, slobodni duh koji je proputovao preko 20 država. Koji se toliko trudi pomoći meni oko mog posla (budućeg) i bratu oko ove prilike da je to nevjerojatno. Kojeg nije briga za materijalno, koji skuplja iskustva a ne snove...i priče.... zvuči poznato?
Oboje smo ljevaci, čudni samo na svoj način...
I onda neke priče o kućicama u šumi i stolcu za ljuljanje kad budemo imali 60...
Sve je moguće...
Više neću u to posumnjati niti na sekundu...
P.S. brat razmatra opciju za posao...mogu ga zamisliti u odijelu...izgledao bi predobro :)
mamin komentar na sliku sa Sniježnika...dobro da navrh planine nije bilo još i drvo, popela bi se na njega kao one koze na naslovnoj fotki kad se pale windowsi :)
Post je objavljen 08.04.2019. u 06:45 sati.