(za one koji žele napredovati u vjeri)
Bog nikome ne uskraćuje svoju milost
jer želi da se svi spase i svi su pozvani
na svetost, pa milost kao božji dar nama
i u nama, postaje izvor djela posvećenja;
Milost liječi i podiže našu grešnu narav,
ranjenu istočnim grijehom i čini nas
sposobnim djelovati kao djeca Božja
i nasljedovati Kristov lik to jest, biti,
svaki ponaosob, u naravi drugi Krist.
Ova sličnost Kristu očituje se u vrlinama,
pa potom, posvećenje znači rast u svetosti,
postižući sve neposredniji odnos s Bogom
do točke postajanja ne samo drugog Krista
već samog Krista, kao jedno te isto s Njim.
Rast u svetosti zahtijeva slobodnu suradnju
s milošću, a to podrazumijeva trud, borbu,
zbog poremećaja koji je uveden grijehom
radi čovjekove prirode i sklonosti grijehu.
Nema svetosti bez odricanja i bez borbe,
bez tog duhovnog boja, a kako bi pobijedili
u asketskoj borbi, moramo moliti Boga
da primamo milosti kroz sakramente.
Naše zajedništvo s Kristom bit će konačno
samo u nebu, zato moramo moliti Boga
za milost konačne ustrajnosti, to jest,
za dar žrtvovanja u Božjoj milosti, tako da
odlazimo sa svrhom sebedarja u ljubavi!
Post je objavljen 07.04.2019. u 16:34 sati.