Marketing
5C KORIZMENA Iv 8, 1-11 (Zamet, 28. ožujka 1998.)
Na nekoliko mjesta u evanđelju otkrivamo da se Isus povlačio na molitvu. Ostajao je cijelu noć na Maslinskoj gori. To je ona ista gora na kojoj se krvavim znojem znojio, u vrijeme kad su mu učenici bezbrižno spavali; tu ga je i Juda izdao. Srž Isusove osobnosti je njegova intenzivno suočenje s Očevom voljom, koju je tražio u molitvi.
Snaga Isusova nastupa je izvirala iz molitve. Ljudi su za njim hrlili. Dok trčimo za ljudima, ljudi od nas bježe; kad se uputimo Bogu, ljudi nas slijede. Ljudi ne trebaju nas nego Boga. Drugima smo od koristi onoliko koliko im znamo Boga približiti.
Pismoznanci i farizeji su tip ljudi koji su robovali slovu zakona. Klanjali se formi, običajima, sterilnim pobožnostima. Pitaju ga za ovu ženu jer ga žele staviti u nezgodnu situaciju. Kaže li Isus da je ne treba kamenovati, onda bi kršio židovski Zakon. Ako bi je predao kamenovanju, onda bi opovrgao svoj nauk o milosrđu.
Isus ih je pročitao. Znao je sve njihove grijehe, laži, licemjerje. Sveti Jeronim komentiraju i Isusovo pisanje po zemlji, kaže da je upravo njihove grijehe ispisivao.
“Tko je od vas bez grijeha neka prvi na nju baci kamen”. Isus je to zacijelo izrekao takvom pronicljivošću i snagom duha, da su ovi shvatili da Isus vidi njihova srca, sve tajne i prevare. Možda su se više prepali da o tom Isus javno progovori, negoli što se doista postidjeli. “Podvili su repove”, slute i da bi možda moglo iza i na javu da je netko od ovih koji je ovu ženu dovukao na sud, dan ranije s njom bio.
Koliko je licemjerja u svakoj našoj osudi. U onom u čem se najstrastvenije optužbama na druge obaramo, tu smo najčešće i sami grešni. Vrijedno se zapitati koliko smo i sami sukrivci za grijehe naših bližnjih. I konačno što bi bilo sa nama da nas je život gurnuo u određene teške okolnosti, iz kojih najčešće izrastaju oni koje crne kronike obilježavaju kao opasni društveni izrod.
Ostaju sami, Isus i grešnica. Misericordia i miseria. Na jednoj strani su oni, na posve drugoj su umišljeni pravednici. Isus je bliže grešniku slomljena srca nego licemjernoj svetosti.
Isus osuđuje grijeh, ali grešnika nikad. Njemu uvijek daje šansu: “Idi i odsada više nemoj griješiti.”
----
Ako već ne praštate jer nemate milosrđa, praštajte zato jer ni vi niste bolji od nje.
Iskoristi to kad te drugi dovuku pred Isusa.
Najstariji kodeksi nemaju ovu prispodobu (vjerojatno zbog smionog sadržaja). Stilom više pripada Luki.
“Relicti sunt duo, miseria et miserricordia” (Augustin)
Ona priča od De Mella o redovniku koji je preko rijeke prenio ženu.
--
- “Tko je bez grijeha neka privi baci kamen.”
- “Tup”
- “Mama, jesam li ti rekao da ostaneš kod kuće.”
Iznenadit ćemo se kad u nebu ugledamo one
- za koje nikad ne bi smo rekli
- kad ne vidimo one za koje smo sigurno očekivali
- i kad shvatimo da smo sami spašeni
Post je objavljen 07.04.2019. u 09:11 sati.