Da je Koprivac ili Višća staro mjesto govori podatak da iznad Gornje Višće postoje ostaci stare gradine, naravno nikad istražene. Administrativno postoji Gornja i Donja Višća a tu je smješten P.K. Rudnika Mrkog uglja Đurđevik, što nije zanemeriva činjenica budući da je isti stvorio nekoliko jezera na području Višće. Reče mi jednom čovjek: „gledao sam na Google mapsu tvoj kraj, i sve okolo su neka jezera“. Brestovica, Hadžije i Požar su samo neka od imena tih vještačkih jezera, koja mame ribare i izletnike. Kroz Višću protiče rijeka Oskova, a tu su i dvije aktivne vodenice, ali i atraktivno izletište Njivice P.D. Drenik Živinice. Kroz Višću prolazi pruga Brčko-Banovići, a po njoj su u žargonu nastali toponimi Četvri, Peti... ; zapravo to predstavlja četvrti ili peti kilometar te pruge, što mi je bilo čudno kada sam to prvi puta čuo.
Ovdje ću pomenuti i statističke podatke iz popisa stanovništva, da bih vam predstavio o kakvom se starom i velikom mjestu zapravo radi. Godine 1533. u Gornjoj Višći postojala je 21 kuća, a u Donjoj V. svega 10, po popisu iz 1879. Gornja Višća imala je 42 kuća i 236 stanovnika, a Donja 35 kuća i 190 stanovnika. Godine 1885. popis navodi samo Odoroviće, što čini skupinu današnjih naseljenih mjesta u Gornjoj Višći koji su imali 26 kuća i 149 žitelja, a Donja Višća 55 kuća i 292 stanovnika. Zapravo popisivači su odvajali ta mjesta u zasebna kako su htjeli, sjetih se koliko sam nevolja imao prilikom rada na knjizi Stari nišani u Đurđeviku, da saberem sve ono što je pripadalo i što pripada mjestu Đurđevik, ali uspjelo se, tako evo i ovoga puta muku mučim sa istim. Prema popisu iz 1895. postoje Odorovići kao zasebno mjesto koje ima 27 kuća i 151 stanovnika, zatim Gornja Višća sa 39 kuća i 222 stanivnika, i naravno Donja Višća sa 324 stanovnika, pa da kažemo ukupno 697 stanovnika. U popisu iz 1921. godine piše samo da postoje Odorovići sa 991 stanovnikom, što zapravo dođe ono sve ukupno što ranije izračunah, popisivači su bili sposobni da neka mjesta potpuno izbrišu, da manje zaseoke pretovre u veće ili obrnuto, s kojim ciljem ne znam. Godine 1948. Gornja Višća broji 660 stanovnika, a Donja 648, što daje zbir od 1308. Dakle mjesto konstantno raste, dok 1953. godine u Donjoj Višći živi 812, a u Gornjoj 794 stanovnika, ukupno 1606. A trend rasta se nastavlja tako da 1961. Godine Donja Višća ima 1002 stanovnika, a Gornja 985, ukupno 1987. Prirodni priraštaj stanovništva značanjo se vidi na popisu iz 1971. godine gdje se kaže da u Donjoj Višći živi 1533 st. , a u Gornjoj 1618, što je ukupno 3151, što je za 1164 više u odnosu na popis vršen 1961. Naravno, dobre ekonomske prilike, blizina jakih rudnika i fabrika doprinijela je da se trend rasta nastavi, tako da na popisu iz 1981. Imamo sledeće stanje: Donja Višća 1701 stanovnik, Gornja Višća 1811 stanovnika, ukupno 3512 stanovnika. Godine 1991. ponovno se pojavljuju Odorovići kao zasebno mjesto sa 1048 stanovnika, zatim Donja Višća 1085, i Gornja Višća 618, ukupno 2751... E zašto tako malo zato što su neka mjesta koja su ranije popivana u okviru Donje Višće popisana zasebno. I na koncu šta kaže popis iz 2013. godine što odgovara trenutnom stanju: Donja Višća ima 1178 stanovnika, Gornja Višća 1497, što daje ukupnan zbir od 2675, neznatno manje nego 1991. godine.
Toliko o stanovništvu, a sada idemo na drugu statistiku, o broju i stanju stećaka. U monografiji Živinica iz 1986. stoji da na području Višće postoji 6 nekropola sa 48 stećaka, ali ako budete tražili stećke po ovoj knjizi, ili pak po Bešlagiću koji je bilježio podatke prije nekih 60 godina, e onda nećete puno, pa čak možda i ništa pronaći. Stećci su oštećeni, uništavani i dislocirani. Rekoše mi mještani Hadžija da su pronalazili i skelete kada su pomijerali stećke. Po novijoj literaturi ovdje se opet teško snaći i teško će se poklopiti stanje koje u svojoj knjizi o živiničkim stećcima navode profesori Muratović i Maslić, ali valja pomenuti, oni navode četiri lokaliteta sa ukupno 28 stećaka, gdje je nestalo 20 stećaka za nepunih 30 godina, vjerujem ni njima nije jasno. Na kraju snimka ću vam pokazati kadar koji će najbolje prikazati ugroženost ovih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, nemar stanovništva, nemar institucija, jednu sramotu i ogromnu prazninu u ljubavi prema domovini i prošlosti. Ljepota krajolika i jezera, postojanje starih vodenica, i čudan krajolik površinskog kopa koji daje osjećaj da ste na Mjesecu, pokvarila je samo ta jedna slika nagomilanih stećaka na kojima se stvara smetljište. Žao mi je što ne mogu učiniti ništa da ih spasim.
E.N.
Post je objavljen 05.04.2019. u 19:48 sati.