Njenu prijateljicu su ispratili na put anđelima u Zemunu
uz pjesmu „Vilo moja“ i s njom je letjela njena Dalmacija
i voljena Makarska, a svi u pratnji plakali su kao kišna godina.
Nikakav Rekvijem ne bi ih više potresao. Tada je napisala
priču Zavjet, u kojoj zavjetuje djeci da njena pratnja bude
„Da te mogu pismom zvati“, najljepša pjesma klape Maslina.
I tamo gore, ako postoji ono gore, čut će je...
i osmjehnut će se, iako će svi njeni dragi plakati...
Post je objavljen 09.04.2019. u 05:53 sati.