Istih dana kada smo 2013. g. dovršili kuću i bili je spremni upisati u katastar, objavljen je novi zakon o gradnji. Pa nam je nadzorni rekao da čekamo tumačenja kako postupati, geodet da čekamo jer je ludnica i nitko ništa ne zna, u katastarskom uredu da čekamo. Ubrzo nakon što su se tijekom 2014. g. počela pojavljivati tumačenja i svi navedeni ih počeli lagano probavljati, zaokupiralo nas je sređivanje mamine poplavljene kuće. Sljedeće godine opet. Pa 2016. g. krpanje bakine dotrajale kuće.
U nekom trenutku je započeta reambulacija katastra pa ništa nije upisivano. A zatim prošle godine homogenizacija.
Cijelo to vrijeme trajala je ozbiljna bolest nadzornog pa se odužilo i njegovo završno izvješće, nužno za upis.
Naravno, ništa bez posljedica.
Iako je geodet tijekom postupaka izrade ondašnjeg PGP-a, parcelacijskog elaborata i elaborata iskolčenja uskladio stanje na terenu i katastru i sve skupa proveo još 2009. g., ovim novijim radnjama DGU-a, čestica nam je, zahvaljujući traljavom uklopu katastarskog plana i DOF-a, s južne strane odšetala nekih 7-8 m u susjedovo dvorište, sa sjeverne nam je čestica puta prepolovila parkiralište, a sa zapadne nam je nestao dio čestice. Barem nam kuća nije izletjela van čestice, kaže geodet, jer ni to nije rijedak slučaj.
I sada bismo mu, uz upis kuće, trebali platiti da još jednom uskladi stvarno stanje i stanje u katastru.
Trošak, prava sitnica. Osjećaj glupavosti, gratis. Bolja investicija je avionska karta do Osla za nas petero. Jednosmjerna.
Post je objavljen 03.04.2019. u 21:50 sati.