Za tako daleku zemlju, kao što je Japan, potrebne su pripreme. Psihičke smo, slobodno mogu reći, odradili ali trebaju i fizičke. Kao prvo i najvažnije trebamo biti spremni za puuuuuno hodanja. To je jednostavno neminovno.
Ne smijemo si dozvoliti prazne i nekorisne korake, sve mora biti doooobro isplanirano. Tokyo je ipak najveći grad na svijetu a ako želimo vidjeti u tih par dana što više moramo planski iskoristiti svaki dan od jutra do navečer.
Brzo stizati na odredišta metroom i busevima da bi mogli tek onda uživati u razgledavanju znamenitosti. U Japanu, svaki puta, prohodamo bezbroj kilometara vjerujte mi na riječ nije to nimalo lako. Noge nam znaju itekako boljeti zato ja, gdje god vidim vodu (jezerce, fontanu, rijeku...) umočim noge u nju bar na trenutak da mi se vrati snaga.
Eto, zato ja svaki puta jedno 3 mjeseca prije puta u Japan imam fizičke pripreme. Da vam pravo kažem i dan danas se čudim kako sam prošle godine izdržala taj fizički napor nakon samo 4 mjeseca od teške operacije na srcu (ugradnje 4 premosnice!).
Sigurno mi je pomoglo i to što od operacije nikad više nisam popušila nijednu cigaretu, čak niti jedan dim! Neću biti lažno skromna pa ću napisati da sam iznimno ponosna sama na sebe zbog toga.