Aco Stanković ima tu privilegiju da radi posao iz snova. U osnovi, ono što vidimo, jedan sat tjedno razgovora. Za nekoga tko voli razgovarati, mora da mu je urnebesno što ga za tu aktivnost i plate. Osim onoga što vidimo, tu je i ponešto istraživanja, ali to ne možemo smatrati nekim posebnim poslom, to bi on ionako radio... malo istraživao, pregledavao ovo i ono što nađe o gostu koji dolazi sljedeću nedjelju u 2.
Aco, dakle, radi posao iz sna, ali iz njegovog sna i u tome je čar. On to ima u sebi, on je smislio taj termin kojeg je pretvorio u legendarni termin, koji je prije njega bio bezveznoća od termina, nitko ga nije htio. Još prije koju godinu profesionalni kritičari i komentatori su donosili zaključke kako je došlo do zasićenja ove emisije, kako se sve više-manje ponavlja, Aco se umorio, žalac mu je otupio itd. Ali ja mislim da se nije umorio. Mislim da bi on to mogao raditi cijeli život i još nekoliko života poslije. Kao što je on uspio svoj san prenijeti u stvarnost, tako i u svakom drugom (bit će vam čudno, ali čak i u vama, u meni) postoji mogućnost za takvu alkemiju provedbe sna u stvarnost. Većina u tome neće uspjeti, ali neki i hoće i lijepo je znati da je moguće.
Naprosto mi je žao što rijetko uspijem pogledati nu2, uvijek se nešto ispriječi, a i dolazi mi u obzir jedino ako gost nije političar ili nešto slično.
Post je objavljen 03.04.2019. u 10:13 sati.