S milim mrakom dođi i stani ispred mene.
Dok ko sjenka prilaziš, samo u pod gledaj.
Ne traži snene oči, jer noćas su uplašene.
Samo šuti, šuti - u tihoći tijelo mi predaj.
Drhtavu ruku primi, na grudi ju privuci,
iznad bijele košulje, na srce je prisloni.
Nek vlažan dlan miruje na drhtavoj ruci,
i neka te ne prožimlju profani nagoni.
Ne žudi, ne čezni, ne nudi mi usne vrele,
jer bliskosti se bojim, i poljupca me strah.
Usne bi me otkrile, znam da bi poželjele
da zauvijek na njima zadržim tvoj dah.
Samo se približi, polako, sklopljenih očiju,
zagrli me kao da grliš najdražu prijateljicu.
Ne obaziri se što izdajice obrazima se liju.
To radosni su slapovi i na tvojemu licu.
Grli me, kao da u svemiru jedina sam žena,
al ne daj usne usnama, ni da nas strasti lome.
Sanjala sam da uz tvoje sam tijelo priljubljena
i da majušno moje srce kucalo je na tvome.
Samo obraz na ramenu, u potpunome mraku,
prislonjenih tijela, ukradimo još jedan tren,
jer u zoru nestat ćeš… a noć je na izmaku.
Zagrli me, i ne zaboravi… poljubac je njen!
