Nisam te tražila u dvojbenome snu,
ni u trenucima oduševljenja ili strahova.
Prekasno sam primijetila da ipak si tu,
i otada oprezno otvaram vrata snova.
Nisam te prizvala u imaginarna jutra,
jer usamljenost volim više od svega.
Tu ti nije mjesto, a ti želiš da i sutra
tvoja melankolija uz moju tugu lijega.
Ne oćutjeh da potresaš stabilna bdijenja,
jer nesanica se uvijek samo sobom bavila.
Nisam htjela da te moja impresija mijenja,
jer i dosad sve snove sama sam ostvarila.
Nemoj sanjati da princ si u bajkovitoj priči.
Rasplini san koji se mojim snom razliježe.
Usmjerenim promišljajima možda ćeš postići
da zaborav lance snova zauvijek razveže.
I sama oprezno nove vezice pripravljam,
potiho iskradam se, da te ne povrijedim.
Tvoj san u mome snu pomalo zaboravljam,
jer samo u samoći svoju zvijezdu slijedim.
