Jutra, a pogotovo večeri znaju biti hladna, dan pak skoro pa ljetnji. Za takve dane imam skoro pa idealnu jaknu, vojničku, kupljenu prije par ljeta na buvljaku u berlinskom Mauerparku.
To je sad najveći buvljak tamo smješten na livadama uz koje je nekad stajao legendarni berlinski zid. Prostor je izuzetno velik, cijelu nedjelju se tamo odvija šarolik glazbeni i kulinarski program, a usput se cjenka i kupuje sve i svašta.
Meni je najzanimljiviji štand s vojničkom odjećom, očito netom izvađenom iz naftalina i dobro ispranom, koja se suši na konopu i mokra kupuje. Štand drži jedan čudak s kojim sam par puta razmijenio po nekoliko rečenica, uglavnom je to roba iz bivših socijalističkih vojarni, a zadnjih godina je proširen biznis i s Austrijom.
Ova jakna mi se svidjela na prvu, međutim tih dana sam nešto kalkulirao s lovom i pomislio sam prilazeći, mora biti ispod 10 eura. Uzeo sam je u ruke, baš moje veličine, pitam koliko, tip me odmjeri i kaže, inače je 12, ali eto, tebi dam za 10 eura. Gledam jaknu, mislim si, zašto mi se nametnula ta cifra ispod 10 eura, neodlučno spuštam pogled, on ga pažljivo prati i u sekundi veli, ah vidim, tu je ipak malo oštećena, ja ni ne vidim, kaže, dobro, daj 7 eura i ostalo je povijest. Tjedan dana se sušila na mom berlinskom balkonu dok se nije osušila i izgubila miris, neko vrijeme sam i sumnjao jesam li napravio pravi potez.
Inače dugo godina nakon odsluženja vojnog roka nisam podnosio ništa nalik na uniformu, no eto, mijenjamo se, a i život nas uči prepoznavati kvalitetu i koje veličine skupoće je možemo priuštiti.