Onamo kamo vodi te srce,
taj put nerijetko najteži jest
jer ondje ceste ne prolaze,
a pravila ne postoje,
jer ondje granice ne postoje
i nikad zapravo ne znaš
da li put prestaje
ili tek započinje.
Ako ipak onamo kreneš,
bolje ponesi u sebi sve svoje,
sve do posljednje nade i zadnje snage volje,
jer s vremenom
i svakim novim korakom,
jedna po jedna napustit će te.
Ostavit će te samog tamo gdje nema strukture,
da tvrdoglavo glavinjaš dalje,
tamo gdje svi putevi se izgube,
ostat ćeš sam, avet na kraju duge,
slijedeći zauvijek svoje osjećaje,
postat ćeš samo sjećanje
i osjećanje(osjećaj?) da je možda sve
ipak moglo biti bolje.
>;,)-->
Post je objavljen 31.03.2019. u 07:29 sati.