Sutra je četvrta korizmena nedjelja, SREDOPOSNA.
Evanđelje nam donosi sliku oca koji raširenih ruku prima raskajanog sina.
Istovremeno nas upozorava da se ne smijemo razmetati svojom ispravnošću, jer svi možemo bit bolji, pa i onaj ljubomorni, stariji sin.
Isto tako iskreni vjernik je svjestan da ne može "pustiti vodu niz livadu" kao Bog je dobar, oprostit će. Ako i griješimo, jer smo slabi, barem nastojmo biti bolji. Neka nam korizma i uskrsna ispovijed bude prilika za novi početak, jer svjesno
izigravanje moralnog zakona je ruganje s Bogom. S njim se ne trguje, njemu se predaje, pa ako smo i slabi ne budimo
oholi, priznajmo svoju nemoć i odjenimo se snagom Uskrsloga.
Budimo ponosni na njegov život u sebi.
Na ovakvo razmišljanje me je navela mogućnost da se kod nas onemogući školovanje primalja koje bi koristile priziv savjesti i odbijale asistenciju kod pobačaja.
Na koga će se u tom slučaju moći osloniti žene kršćanskih i sličnih shvaćanja, koje imaju posebno povjerenje baš u savjesno osoblje, koje dijeli njihove stavove?
Osobno sam doživjela da mi je ginekolog propisao lijek koji bi izazvao pobačaj ne rekavši mi ni "a" ni "b", dok ga nisam zapitala, jer je u sredini u kojoj smo bili pobačaj bio prečesta praksa.
Molim Boga za sve koji iz ljudskih obzira rade protiv svoje savjesti (majke, očeve, bolničko osoblje) da skupe hrabrost i svjedoče za život od njegova početka!
Post je objavljen 30.03.2019. u 23:17 sati.