Večeras ne spavam. Došli su iz prošlosti i sjede zajedno. A ja znam razlog zbog kojeg su svi došli.
Kad god sat otkucava neko vrijeme ja se susrećem sa mislima o prošlosti i, šuteći, skoro ne dišući, razmišljam koliko vremena je trajao taj tužni put koji su prešle naše duše u nebrojenim uspomenama iz prošlosti i strahu za budućnost. (?)
Data su nam ogledala u kojima se ogleda sadašnjost, ne govoreći o istoriji u kojoj se ogleda prošlost.
A mi se uporno ogledamo u njoj.
Svjesno ili ne.