SAŽETAK: FEN. POT. K. ALG.
Kriza tranzicijskih i razvijenih zemalja koja prijeti globalnom depresijom potiće na području teorijskih i idejnih stajališta brojne vremenski i prostorno univerzalne rasprave. U središtu pozornosti je kao i uvijek kada se radi o krizi, keynesova antikrizna doktrina,odnosno rasprava o mogućnostima njene primjene u uvjetima suvremenog svijeta. Neoliberalna paradigma a priori odbacuje mogućnost njene primjene obrazlažući takvo stajalište njenom nacionalnom impostacijom neprimjerenoj globalnom svijetu. Suprotno keynesovom izričaju neoliberali istraju na otvorenim ekonomijama, punoj konkurenciji triju konstitutivnih tržišta i maksimalnoj mobilnosti kapitala u globalnim razmjerima. Međutim djelatna ih praksa neprekidno demantira budući da kriza postaje sve oštrija i prostorno univerzalnija. Keynesijanski pristup pak koji u središte globalnog svijeta postavlja nacionalnu ekonomiju nije u stanju objasniti reference tog istog globalnog svijeta koji je do sada razvio moćan svijetski institucionalni sustav. Neprijeporno, keynesova doktrina u nastalim uvjetima traži redefiniciju njenih klasičnih polazišta i metodskih riješenja.Ovaj se rad upravo bavi mogućim odgovorima vezanim uz te redefinicije ostajući međutim u zakonitoj korelaciji s keynesovim izvornim stajalištima. Zakjlučci do kojih smo u radu došli govore o mogućnostima primjene keynesovog metodskog algoritma u uvjetima aktualne krize uz međutim stanovitu redefiniciju agregata potrošnje i investicija. Kriza pak u Hrvatskoj kojom završavamo naš rad potencira stanovita neokeynesijanska rješenja, razumljivo uz uvijet da se istraživanja nastave i analitički pristupi prodube.
AUTORI
Post je objavljen 28.03.2019. u 10:06 sati.