Marketing
kako sam dobila grlice...
Jedan običan utorak, izlazim s posla. Razgovaram s prijateljicom na telefon, o čemu drugom nego o našim potencijalnim frajerima. Smijem se, sretna sam danima, u sedmom nebu.
Pričam joj kako sam presretna jer je kolega dao otkaz nakon 16 godina u firmi i beskrajno mi je drago zbog njega, iako će nam nedostajati.
I nasred ceste vidim malu sivu grlicu. Što ću sad, zgazit će ju nešto, nigdje ptice, drva, gnijezda...
Uzimam pticu i nosim je doma. Putem mi zaspi u ruci dok je nosim.
Sretnem neku mamu i kćer, dive se ptici, potiću me da se pobrinem za nju.
Tražim savjete, zovem veterinara, fakultet, Dumovec (nisam ih dobila), nitko ne želi pticu.
Frendica ide u pet centar, uzima zrnje za ptice i dolazi do mene.
Hranimo pticu. Sav je čupav i čudan, zove se Dodo.
Srijeda. Kolega ispred pekare vidio grlicu.
Ajmo isponova, jurim ja po grlicu jer su svi navalili da uzmem i tu ili će je se dohvatiti pas ili mačka.
Angažiram gorespomenutog kolegu da me vozi doma skupa s pticom.
Uletim u stan, ostavljam obje ptice u kutijici i jurim natrag raditi.
Usput mu kažem zašto sam beskrajno sretna i koliko sam se zaljubila u tog nekog presavršenog da bi bio stvaran. Kaže mi da nemoj sad tražiti mane...i da uživaj. Da netko ne može biti duhovit ako nije inteligentan.
Javljam frendici za drugu pticu...a ona napiše...kaj u tvom kvartu umjesto kiše padaju ptice?
Previjam se od smijeha.
Predmet mojih snova dolazi skuhati ručak. I odlazi par sati kasnije. Uz par zagrljaja, pusa u čelo i najčudnijih nekoliko spojeva od kad je svijeta i vijeka.
Sudar svijetova...nije bez posljedica...ali...nestvarno je bio divan.
I tako...imam ptice. Sjede jedna kraj druge. Izgledaju sretno.
Post je objavljen 28.03.2019. u 05:24 sati.