Daleko iza polarne zvijezde, u bezvremenu titraja srca, na bijelom pijesku ispisujem stihove života, a sjećanja izviru iz tamnog mora podsvijesti čak i ona kojih se ne sjećam, a proživljena su.
Crveno Sunce raskošno se objavljuje na nebu ovog toplog ljetnog dana, a kap života kao bistra voda obavija čelo i ostavlja znak, dok u sjeni još uvijek nosim luč, da mi osvijetli put čitajući tajne šifre tvog imena i tajnovito saznajem, da mi još ništa nije poznato.
Želim otkriti te čudne simbole iza kojih se krije San i zato me drži za ruku, okreni dlan i pročitaj one prelomljene linije, jer na lijevoj strani neba nema ništa, a usnama rascvalim od jutarnje svježine osjećam, da polarna zvijezda ipak tone u svoje more.
Još uvijek sjećanja kao stražari vremena stoje na vratima Sna i drhte u progonstvu tvog srca, a ti znaš da postoji onaj tajni žig što ga tako vješto kriješ od svih.
Ta stigma, samo tebi poznata, polako dobiva svoje konture i vidim uplakanog anđela iza tvog srca smrznutog od smrtnog straha kako te doziva i želi ti pokloniti ono najljepše što ljudsko srce krije – ljubav, ali ti još nisi naučio slijediti svoju sjenu života.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.