noć je
i kasno je već
stojiš preda mnom
kao sudbina
u tvom pogledu
pozdravljam
budne želje
večeras
kada
sve spava
glasna je tišina
moja jedina gošća
i zato
šuti
ne govori više
ni jednu riječ
ne vodi bitku
za moju ljubav
ne može voljeti
ona što je voljela već
odbijam biti tebi bliska
a sebi toliko strana
da bih hodala
skliskim putovima sna
kojima ti sada hodaš
moji su koraci ispred
tvog zagrljaja
zato te molim
izađi van
na Proljeće
jednom je srce snivalo
jednom su noći
pekle umorne oči
jednom sam na kiši
satima stajala
i vrištala
dozivajući ljubav
glasom promuklim
od boli
nikada više
čežnja ne može biti
ogrnuta modrom zorom
jednom je trebalo
jednom je nedostajalo
jednom je srce voljelo
istina
toliko sam strana tebi
da bih ti bila pobjeda
a toliko bliska sebi
da bih još jednom
mogla gubiti