Edicije Božičević objavile su novu knjigu poezije Žarka Jovanovskog "Mislim da se ovdje ništa više ne da učiniti"
O knjizi
Zbirka pjesama Mislim da se ovdje više ništa ne da učiniti deveta je knjiga poezije zagrebačkog underground pjesnika, slam izvođača, prozaika, kantautora, grafičara i strip-crtača Žarka Jovanovskog. Nakon osam zbirki u kojima dominira poezija koja se prije svega čita, s kojom se nastupa, Jovanovski je odlučio napisati nešto posve drugo – naime, u Mislim da se ovdje više ništa ne da učiniti autor sublimira sav bijes očit u prethodnim zbirkama u koncizan niz poetski potentnih pjesama kojima iskazuje pomirenje sa svijetom, istovremeno ga odbijajući. Taj paradoks stava prihvaćanja svijeta kakav jest i temeljnog neprihvaćanja stanja stvari u svijetu kakve jesu ocrtava samu srž poetike Žarka Jovanovskog. Kao što kaže u pjesmi Glavom kroz zid, u kojoj se očituje sraz nekog prošlog i sadašnjeg subjekta: „kad jednom zaspim, spavat ću deset hiljada godina u komadu, i sanjat će me tada samo duhovi, davno raspršeni, na vjetrobranskom staklu“.
Iz pogovora urednika, Josipa Ivanovića:
„(…) O Jovanovskom se sa sigurnošću zna sljedeće: bio je tamo kad je umro Tito, bio je tamo kad se raspala Jugoslavija, smucao se oko Zida dok su ga istočni i zapadni Nijemci srčano rušili, potucao se oko bojišnica dok su samoupravne republike kopale masovne grobnice, bio je u Zagrebu kod izbora Tuđmana, u Beogradu kod izbora Miloševića, slušao je ploču Nirvane u trenutku kad je Cobain nespretno prtljao po obaraču puške, slušao „Straight to Hell“ kada je umrla željezna lady, a dok je polako i sigurno pijuckao pivo, poput alkoholne masne jetre što kroči ka cirozi, tako su propasti prilazile i nekad slavne samoupravne republike. Slučajnost? Procijenite sami.
Mnogi biografi Jovanovskog ponudili su razna objašnjenja za čudesnu i uznemirujuću povezanost njegove pojave na ovom svijetu i opće propasti ideja o jednakosti i napretku te sustavnog raspada svega uopće. I dok većina objašnjenja zvuči prilično neuvjerljivo i tupavo, kako to već obično s biografima iz druge ruke biva, u tajnim se knjigama koje polako ali sigurno prodiru na svjetlo dana i pred oči zainteresirane šire javnosti, napokon počela iznositi prava istina o Jovanovskom…“
O autoru
Žarko Jovanovski (Zagreb, 1966.) diplomirao je umjetničku grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 1994. godine dobitnik je specijalne nagrade Republike Hrvatske za prijedlog spomenika Draženu Petroviću. 1995./1996. boravi u Njemačkoj kao gost njemačke zaklade DAAD na Umjetničkoj akademiji (Kunstakademie) u Düsseldorfu u klasi profesora Tonyja Cragga. Dosad je objavio osam knjiga poezije (Hrvatska, Jebo mu pas mater i životu, Besparica, Voliš li ti mene uopće?, Viškovi, Jebite se svi!, Pjesme o tebi, o njoj, svejedno je, ionako sam bio pijan dok sam ih pisao i Od poraza do poraza), zbirku kratkih pripovijesti Priče o Lenjinu i Staljinu te strip Mrakci, s kojim je gostovao na Beogradskom sajmu stripa 2017. godine. Dobitnik je nagrade za najbolju erotsku pjesmu na međunarodnom natječaju u Mariboru 2016. godine, a iste godina dobiva i nagradu Hrvatskog književnog društva za najbolju zbirku pjesama izvan okrilja HKD-a (za zbirku poezije Jebite se svi!). Njegove pjesme prevođene su na engleski, francuski i ukrajinski, a nedavno je uvršten i u antologiju suvremene hrvatske poezije „Hrvatski pjesnički huligani“, objavljenu u Kijevu 2018. godine. Jedan je od pionira slam poezije u Hrvatskoj i glavni junak dokumentarnog filma Neuspješan skroz, koji je bio u konkurenciji za najbolji dokumentarni film na ZagrebDOX-u 2017. godine.
Post je objavljen 03.04.2019. u 06:15 sati.