Kao dijete maštala sam da će moje buduće zanimanje biti vezano uz medicinu, da ću biti sestra koja će svojim znanjem i strpljivošću pomagati bolesnim nemoćnim osobama, malo godina kasnije sam se počela baviti plesom i željela da nakon određenih godina ja druge učim plesati, ali iz određenih okolnosti počela sam raditi u kafiću sve do nesreće i kada sam shvatila da moje noge više nikada neće moći raditi što su radile nekada odlučila sam da ću se baviti novinarstvom i biti spiker na radiju ali ni to mi se ostvarilo nije jer umrla mi je majka i imala sam dvije opcije zanimanja ekonomija ili pravo izabrala sam pravo jer me matematika nikada nije interesirala iako je život vezan uz brojke ja nisam ljubitelj brojeva, s toga mi je pravo bila jedina opcija, mada sam znala da nikada neću raditi u struci jer nitko u obitelji nije odvjetnik i nisam mogla doći do posla ma koliko god sam se trudila.
Radila sam jedno vrijeme za jednu odvjetnicu koja se bavi imovinsko pravnim odnosima ali samo kao administrator i bila sam sretna sve do momenta kada mi nije plaćala odrađeni posao onoliko koliko smo dogovorile.
Moja struka i znanje pomogli su mi u postupku ostavine, i kod vračanja sina jer razumijem se u obiteljsko pravo iako mi ni to zanimanje nije bilo po volji ali školu sam završila a posla za mene nema što zbog dijagnoze, što zbog godina starosti.
Živim kako živim i dobro je samo da nema ovih nesnosnih bolova bilo bi bolje, bila bih među ljudima a ovako samo razmišljam kako je moglo biti da se nije dogodilo što se dogodilo. Danas bi učila druge plesnim koracima i bila bi sretna i zadovoljna, a ovako mogu biti samo zadovoljna što sam živa, s voljom za raditi a posla nema jer u mojim godinama života zdravi ostaju bez posla ako u firmi nemaju dobru vezu.
Post je objavljen 23.03.2019. u 19:05 sati.