Kažu da su nam neki ljudi dar, neki lekcija i neki podsjetnik.
Ooooo, tebi srećo mogu biti doživotno zahvalna jer bio si sve troje.
Biti ćeš možda najkraća i najznačajnija priča u mom životu.
Jer...pisala sam prije godinu dvije kako bi...pored čistog popisa svojih želja (a zaista si to bio) uvijek izabrala nedefiniranog. Ne bih. Sad znam.
Vjerovala sam da ne želim djecu. Natjerao si me da shvatim da to nije istina.
Vjerovala sam da nisam...ni zgodna ni pametna ni sposobna ni ništa...uvjerio si me da jesam.
Dao si mi krila, natjerao lavicu u meni da se napokon probudi. Di je ta mica maca pola mog života spavala, ko to zna. Ali uvijek je znala skoćiti i sustići sve ono što...je propustila dok je spavala lijenčina mala.
Ali sad...sad je opakija nego ikad.
Sad se smije osmjehom od uha do uha koji nitko i ništa više neće skinuti.
Dao si mi samopouzdanje koje....nikada nisam izgradila.
I ne....nisi to ti napravio, napravila sam sama, ti si samo bio katalizator, kompas koji je ukazao na put. Samo fleka kažeš?
E pa, fleka nije bila slučajna, nije ni nažalost mali dobitak na lotu koji sam znala da će se dogoditi.
Kako život zna biti čaroban, to nije normalno...a tek sam počela.
Idem dalje uzdignute glave i puna srca. Jer imam oko sebe cijelo pleme predivnih žena. I cijeli svemir u sebi. I nijedan petar pan to više ne može umanjiti.
"Ljubav nosi dolamu od vilinskog prediva i možda ne pobeđuje, al je zato nepobediva!"