Izazivajući zaprepaštenje, srce je zadrhtalo,
ali razum je graknuo: Ne luduj! Nije moguće!
Umišljaš, milo moje, da si netom spoznalo
kako je nama upućeno iznenadno ganuće.
Kod sljedećeg izazova srce je poludilo,
uključilo je crveni alarm i duž mene bučilo.
Otkucajima, i okolinu potpuno bi razbudilo,
da budilicu u zadnji tren nije isključilo.
Jednom sam prašinu otpuhnula s knjige,
iz jedne su ispale sličice i zbunjujuća slova.
Razum se prestravio, jer živio je bez brige,
dok ga nije ispljuskalo utjelovljenje snova.
Otrežnjenje je natjeralo razum da odstupi.
Bez jutarnjih brklji san se prelio u javu.
I koliko god razlozi bili nevjerojatno glupi,
morala sam priznati da srce je u pravu.
Bio je to prvi put da nisam ga poslušala.
Prvi put! Valjda mi je otpočetka bilo jasno
da bih se u ogledima godinama gnušala,
što za intuicijom posegnula sam prekrasno.
Sad srce nasumce podbada i prigovara,
zanemarene događaje povazdan umom niže.
Privuklo je davne snove, u film ih pretvara,
da bih najzad propušteno sagledala pobliže.
Pa što ako u sjećanju nema tih događaja?!
Kamo sada s njima? Prošlost neće povratnike.
I kad bi me dopratila do zida našega kraja,
u sreću ne bi propustila nepouzdane grešnike.
Glupog li srca! U oči mi je sasulo sve godine.
Utjelovilo je san! A snovi nisu stvarni, ne bole!
I, gle, sad ove dvije natmurene budaletine
svim silama trude se da život mi raskole.
Tupoga li srca! Kriči o krivici, prijeti jaucima,
traži priznanje da bezosjećajna sam žena,
jer mrcvarim mislima, jer ubijam stihovima,
a ne uviđa da zamalo stihom sam ubijena.
Ni srcu ni tebi razum ne duguje objašnjenje,
jer, ako i jesam, nesvjesno sam ti poslala zlo,
a ti me optužuješ za vlastito samouništenje
i godinama vraćaš što pjesmom ti je poslano.
Rekao si neka ušutim, da ti dane ne kvarim,
mada ne shvaćam kako sam te povrijedila.
Ali ti znaš što činiš! Dopuštaš da krvarim,
iako te sa stihovima nikad nisam pobijedila.
Propadam, i jecam, potajice, u mraku i tišini,
i čekam kad će noćna mora iz uma iščeznuti.
Ali tebe svugdje ima, u meni i u mojoj blizini,
pa reći ću što i ti: Preklinjem te… Ušuti!!!
