Štulić je jednom, u svom stilu, izjavio kako je Arsen imao oko dvije dobre pjesme, u najbolju ruku, Kuća kraj mora i Moderato cantabile. Štulić je pretjerao, rekao je dvije pjesme previše.
Arsen je bio veliki umni čovjek, ali po pitanju spoznaje nije došao nigdje. Nije ni mogao nigdje doći, jer nije nigdje ni krenuo, nije ni započeo, nije ni znao da bi išta trebalo započeti po ovom najbitnijem pitanju za čovjeka. Dakle, što se tiče stihova, tu na žalost, od njega ne možete dobiti nešto prosvjetljujuće ni sokratovski važno. Rekao bih da je bio talentirani kompozitor, dosjetljiv, britak, inteligentno ciničan. Od spoznaje ni dio od s. To je slučaj s mnogim priznatim i cijenjenim umjetnicima. On se družio s ljudima kao što je bio Sartre, a to su umni i pesimistični ljudi, puko filozofiranje koje ne vudi nikuda, odnosno vodi do zida, do mnogih zidova, nikad do istinske slobode.
Evo jednog primjera... "Takvim sjajem može sjati", ako poslušate ili pročitate tekst, i ako imate trunku soli u glavi, lako ćete vidjeti sve što sam prije naveo.
Ljudi vole reći kako se ne bi smjelo dirati u svetinje, a ja baš mislim da se treba dirati svetinje, jer kad ih se dobro pogleda postaje jasno kako svetost nije nešto čemu treba težiti, umjetna je napuhana i lažna. Mene zanima običnost, svetost ne.
Post je objavljen 22.03.2019. u 15:00 sati.