(Nada)
U našoj slobodi, koja nam je darovana,
svoju budućnost treba stalno pronalaziti,
ma kakve bile nedaće, ili brodolomi,
ma kakve bile magle, ili tamni oblaci,
kojima se želi zamagliti naša svijest,
kojima se želi zatamiti Ljubav i istina,
u vjeri, prati nas Nada i bdije u nama
do zadnjeg koraka i zemaljskog trena!
Pružena prema obalama, Nada nam daje
novo nestrpljenje da bi smo otkrili još,
postoji život, savjest, ljubav, vjera, rast,
postoji uvijek ono bolje, čemu težimo,
da bi smo u vremenu otkrili najbitnije:
svoj put na putu istine i ljubavi - sebe.
Nada nije ritual, neko lažno pouzdanje,
utemeljeno na nekoj magiji postojanja,
u nekom pobožnom očekivanju sutrašnjice,
naprotiv, Nada je čin, ona u sebi nosi
zadaću, koju terebamo ovdje ispuniti...
Nada ima pravo ime, ona nam nudi spas
u osobi izbavitelja Isusa Nazarećanina.
Nada je rođena u Betlehemu, u samoći,
u neprihvaćanju u strahu i napuštenosti.
Nada je rođena u onoj životnoi stvarnosti
koja graniči sa nemogućim, kada je svaki
uspjeh i korak ujedno i dar Božje ljubavi.
Unatoč svemu, Nada je preživjela u tom
djetetu, umaklom pokolju nevine djece, u
tom čovjeku od prvog dana progonjenom,
izloženom nasilju, progonu, mržnji i smrti,
da bi svi mi danas imali Nadu u vječni život!
Znakovit je pogled na razapete ruke križa,
ruke kojima zaprječuje put mržnji, kojima
zaprječuje put tamnim oblacima zla i smrti,
ruke kojima nas želi svih zagrliti i zaštititi...
To je mjesto rođenja Nade, svima nama,
mjesto na kojem se i mi odlučujemo za križ,
mjesto na kojem i sami prihvaćamo svoj križ,
u daru slobode, u Nadi, u daru Božje ljubavi.
Post je objavljen 22.03.2019. u 10:59 sati.