sjedili smo u sjenci
imala sam široku bijelu suknju
i maramu oko grudi
zavezanu na leđima
on, znojan, sa bradom od nekoliko dana
u plavom
i želja da se spustimo do male kale
uz obalu
ručak je prošao u tišini
umorni od sinoć, samo pokoja riječ
i pogledi koji su dočaravali želju
mi uhvaćeni, ko pauci
u sjenilu lampe
plavi dekori otimali su snagu vjetru
mi, duboko vezani
tromi
primili smo se za ruke
i krenuli kamenom stazom
pored suhozida
vidik je lelujao nad morem
mi, u tišini
u dubini, a kože u znoju, mi
očima u polusnu,
sažeti u dlanovima
Post je objavljen 20.03.2019. u 00:48 sati.