Marketing
da mi je netko rekao...
I to je to? Vjerojatno.
Nije, dušo moja, tek je počelo.
Da mi je netko rekao...prije pola godine. Da je igdje ikada, u nekom paralelnom svemiru moguće da ću nekog takvog sresti, rekla bi mu da je lud. I da takvi ne postoje.
Da mi je itko rekao, da ću nakon mjesec dana dopisivanja i dvije kave, biti spremna pristati na to da tom nekome rodim dijete....ja, koja sam rezolutno bila odlučila da djecu nikada (jelte) imati neću.
Rekla bi da je lud lud lud.
Ali...da mi je netko rekao da ću biti u stanju...hodajućem popisu svih svojih čudnih želja...okrenuti leđa i odšetati s osmjehom na licu...
E tada stvarno ne bi vjerovala.
Pa ipak jest. Dogodilo se, točno tako.
I znam, vratit ćeš se ti.
Moliti ćeš.
Možda ćeš tada prestati projicirati da te ne slušam i ne čujem.
Čujem...jako dobro. Čujem i pamtim, koliko si ti, dragi moj o meni upamtio?
Koju čokoladu volim možda?
Kako mi se zvala mačka?
Jesi li uopće pitao ponešto o stvarima koje sam prošla?
Čujem i podtekst onog teksta koji pričaš...i ne sviđa mi se.
Jer podtekst je ovaj...ispod svog tog savršenstva je samo jedan mali uplašeni dječak.
Ali srećo, s dječacima se nemaju djeca.
Zato, ako jednom postaneš muškarac, slobodno se javi.
Jer sve ostalo bi se još i dalo riješiti.
Netko mi je negdje rekao...gdje ima volje...ima i načina. Sjećaš li se tko?
Ooo...dragi, puno ti još imaš za naučiti.
Hoćeš li se, molim te...potruditi?
Post je objavljen 20.03.2019. u 05:26 sati.