Nije baš osobito lijep, al ona i ne voli lijepe muškarce.
Našli su se na netu i napalili do ludila. Udaljenost je bila prepreka.
Još uvijek ima njegove slike u mobitelu. Svako toliko ih pogleda i uzdahne. Kad bi on znao koliko je puta u danu spomenula njegovo ime, koliko joj se sviđaju baš te grube crte lica, te bore smijalice, ta kosa koje uopće nema, te dlake po prsima, po cijelome tijelu… Uh!!!
Kad bi znao? Što bi učinio?
Hoće li dozvoliti da joj bude i dalje tiha patnja il' će ga ponovno probuditi?
Želi da je grli, da je zasmijava prostačenjem koje mu dođe kao dobar dan; želi njegove, baš njegove usne. Želi ga u pičku materinu do bola. A otkantala ga je prije mjesec dana. Prekinula je jer je znao biti i onakav kakav nije trebao biti. Sada je s drugim, a misli na njega. Nikada ne bi bila rekla da će joj se tako nešto dogoditi. Što da radi?
Najradije bi mu sada napisala „srce mislim na tebe“. Toliko lijepih riječi je dobio od nje. A što bi tek bilo kad bi bio tu?
Izgorjeli bi. Na vratima bi letjeli komadi odjeće, poljupci bi se raspršili posvuda. Ljubio bi je, lizao, mazio… Ljubila bi ga do iznemoglosti…
Joj Krešo, budalice moja, zašto nisi došao!!!
Joj Krešo, dobro je da nisi došao, jer da je bilo onako kako sam maštala, ti bi otišao, a ja bih patila za tobom.
A u pičku materinu!!! Tako bih ti rado poslala poruku, tako bih te rado čula, takla, obljubila. S tobom bi probala ono što još nisam radila s nijednim muškarcem. S tobom bi sve.
Post je objavljen 19.03.2019. u 22:29 sati.