Marketing
Crvotočina
Koliko duboko ide vlastito poniranje u sebstvo?
Da bi se samoizranjavalo?
Ili pročišćavalo?
Katkada je to nedjeljivo.
Pa poniranje i pročišćava.
Znan pouzdano da se putovanje put unutra ne da izrazit metron.
Samo dubinon boli.
I žaljenjen za prohujalin propustima, kompromisima, trgovanjem i žrtvovanjen.
Sebe za druge.
Danas bi neke krucijalne stvari ipak drugačije.
Ima li suživota, na užoj i široj razini, bez kompromisa?
Teško mi to povirovat.
Uvik triba popustit.
Ili se izborit.
Život teče imeđu te dvi konponente.
Mislin da su pizdarije kojima su nas, generaciju 50.- i neke, filali floskulama kako se samo jednon jubi.
Kako triba stisnit, potrpit i očuvat zajednicu.
Čemu ikakvo trpljenje?
U međuvremenu je stasala generacija pametnih, mladih žena kojima je zajednica iznad braka.
Koji se, uzgred rečeno, statistički svako treći razvodi.
Generacija mladih, promišljenih i školovanih žena, koja u kući ne želi muškarca sa cjelodnevnin daljinskin u ruci.
Nego suživot kroz participaciju poslova u svin segmentima zajedništva.
Podiljenu inicijativu, realizaciju i planiranje.
Na sceni je generacija pametnica. Kojima nije kruna života biti samo žena, majka i krajica.
Već sudionica aktivnog života, koji se ravnopravnom simbiozom pretvara u svrhovito zajedništvo.
Biti doktorica, profesorica, inženjerka, znanstvenica ili milijun drugih, teškim radom stečenih zvanja, traži ravnopravnost u podili poslova i podizanju obitelji.
Je li ova mlađa generacija muškaraca uvatila korak s prominama?
Ili patrijarhat, ko crvotočina, razjeda mladu obitelj?
Jer se i dalje očekuje da žena drži tri kantuna kuće, a muškarci jedini preostali.
Želin virovat da je proces buđenja uvatija korijen.
I da se zajednička participacija u životu više ne zove feminizam.
Nego realni život naš svagdašnji.
I istinska jubav.
Danas je bija moj dan poniranja.
Svi smo dobro.
Na okupu.
Al mogla san ja to i bolje.
Samo da san manje stavjala svih isprid sebe.
Post je objavljen 17.03.2019. u 15:06 sati.