Preduboka je ta suza za moje misli što se roje iza mirnog čela, predaleko je ta riječ koja sazrijeva u tišini pripremajući se za objavu u dubini podsvijesti.
Hodala sam iza tvojih tragova bez umora i bez onog čudnog hlada u duši, nestao si kao varljiva mjesečina, dok se moj trag izgubio u plavetnilu tvojih očiju, a vjetar je zamrsio moje skladne misli bez suze i bez glasa.
Iz tog stravičnog zagrljaja nijeme mene i nijemosti trenutka nema gladi pa ni lahor ne plovi mekanim lišćem srebrnih breza iza moje zgrade.
Pusti me, da odmirujem te minute nijemosti, pusti me da se ne probudim u toj stravi bezličnog zagrljaja preduboke suze, a za jedan trenutak kad se kristali orose na tvom dlanu, iz medenog Sunca zalit će me razigrana svjetlost i pokriti vrhove dubokih misli tako premalih, da opišem trenutak nestajanja.
Sve stoji, a valovi dalekih oceana podsvijesti ljeskaju se i spašavaju mi dušu, u mislima rotira spoznaja, da ono što dugo stoji, ono što je živo samo po sebi i ono što me uvijek zatekne nespremnu to je smjer prema ljubavi, smjer prema duši, putokaz prema skrovitoj stazi obrasloj mahovinom koja vodi na sjever i konačno spušta taj mir na moj trenutak nestajanja.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-53-1 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.