Zdrava prehrana nikad nije bila moj izbor.
Sve do jednog dana kad sam se našla pred zidom i kad sam se počela boriti za svaki udah. Čim sam saznala za Mrs Celi, napravila sam rez. Odjednom, bez ikakvog privikavanja. Do tog dana hranila sam se poprilično nezdravo. U mojoj prehrani najveće i prvo mjesto zauzimali su pekarski proizvodi; raznorazni kruhovi, peciva, bureci i krafne. Većinu kuhane hrane bi krišom ispod stola proslijedila mom Bubiju (Pokoj mu duši!, Počivao u miru!, Amen!). Ali kad je teta Doktorica rekla ; „Ako se misliš oporaviti, moraš prestati jesti hranu s glutenom!“.
-„Ona mene za.ebava“.- pomislila sam prvi momenat, ali ubrzo sam shvatila da je Teta vrlo ozbiljna. I od tad počinje moj put ka oporavku.
Prvo što sam učinila kad sam došla kući, bilo je to da sam iz kuće izbacila sve što sadrži gluten; Pašte, kekse, prezlu, ....sve, sve, sve, između ostalog i čokolino. A onda krpu u ruke i čisti, peri , ribaj i dezifinciraj da ne bi došlo do kontaminacije novih proizvoda. A onda sam čitala, čitala i čitala. Dan, noć- da znam što i kako smijem jesti. A onda sam zaključila „Ne'š mi ti problema!“- i krenula u kupnju.
Pas mater. Ovi proizvodi su besramno skupi. Nisam luda da za dva keksa dam cijelo malo bogatstvo. I uhvatila se kuhače, miksera i raznoraznih tečica i kuhaj, mjesi, peci i na kraju jedi.
Odmah sam u prehranu uvela puno povrća i voća. Dobro, i do tad sam jela puno voća, ali povrće mi je bilo strano. Vikendom bi kuhala juhu od kostiju i više od 12 sati pa bi dobijenu želatinu svakodnevno konzumirala. Navodno je najbolja za oporavak crijeva. Nabavila sam Tibetansku gljivu koja i nije gljiva, a nitko ni ne zna odakle je, ali ju tako zovu. I dan danas još uvijek pravim kefir od tih malih gljivica. U početku su mi bile ljigave za vidjeti, a danas su mi najnormalnija „stvar“. Tako da je u moju kuću opet ušlo mlijeko koje nikad nisam konzumirala (vjerojatno kao beba jesam) jer ga jednostavno ne podnosim. Tko bi rekao da spoj mlijeka i kefirnih zrnaca napravi nešto tako dobro, ukusno i hranjivo kao što je kefir?! Danas , odgovorno tvrdim da me kefir spasio i izliječio (bar što se crijeva tiče).
Svaki vikend čovjek iz obližnjeg sela mi nosi jaja tj. ne nosi ih on nego njegove kokice .. Tako da su me i friška jaja „digla“.
Kad idem u trgovinu samo čitam deklaracije i natrpavam se zdravim proizvodima kao da se bojim da ću ostati gladna i punim police moje male kuhinjice.. I tako sam se opskrbila i đumbirom i kurkumom i Cejlonski cimet imam i kokosovo ulje i heljdino brašno i rižino brašno, i lan i kvinoju i svašta nešto.
A onda sam se zarazila eteričnim uljima i izbacila tablete u potpunosti.
Nabavila masu prirodnih dodataka prehrani od vitamina, minerala, ulja, raznoraznh trava, čajeva, meda i pič mač.....
A tek kako su me smoothiji smutili?! Ooooooo tu sam pravi maher u kombiniranju voća, povrća i začina.... Sve prirodno!
Ukratko, pozvizdila sam. Znam, što mislite i meni je smiješno. Ali brate gospođo- meni je pomoglo.
I tako se ja sinoć zaželi griza, naravno pšenični griz ne dolazi u obzir i sjetih se da sam „nedavno“ naručila preko neta rižin griz. Sva sretna otvorih papirnato pakovanje griza i uspem jednu šalicu tog divnog bijelog griza u zagrijano mlijeko bez laktoze. I miješam, mješam, mješam.... Ništa čudno. Kad odjednom, počelo izvirati nešto malo crveno. Sve više i više malih crvenih štapića. Zagledah se malo bolje kad ono imam što vidjeti. Prešutjet ću! Ali zamalo da nisam imala kuhan rižin griz sa puno, puno proteina. I to životinjskog porijekla.
Tko bi rekao da je već četiri mjeseca prošlo od mog naručivanja zdravih proizvoda s neta?!
Juha od kostiju...